Više od 53.000 britanskih tvrtki ušlo je u drugu polovinu godine u kritičnim financijskim poteškoćama. Najbrže raste pritisak na hotele, leisure, sportske i fitness centre – upravo djelatnosti koje prve osjete kada potrošači počnu pažljivije birati na što će potrošiti novac.
Ali postoji važan paradoks.
Financijski problemi britanskih tvrtki rastu, dok službene statistike zasad ne pokazuju novi val insolventnosti.
Pitanje je koliko dugo kompanije na rubu mogu izdržati skupi rad, financiranje, energiju i opreznog potrošača.
Više od 53.000 tvrtki u kritičnim poteškoćama
Prema najnovijem Red Flag Alertu BTG-a, broj britanskih kompanija u kritičnim financijskim poteškoćama u drugom tromjesečju porastao je devet posto na godišnjoj razini, na 53.756.
Još je važnije koliko je problem raširen.
Pogoršanje je zabilježeno u 21 od 22 promatrana sektora.
Najveći rast bilježe leisure i kulturne aktivnosti, 27,1 posto, te hoteli i smještaj, 26,6 posto. Broj sportskih i fitness centara u kritičnim poteškoćama povećan je 21 posto, na 980, dok je među trgovcima hranom i lijekovima rast iznosio 18,4 posto.
Istodobno su čak 674.030 kompanije svrstane u kategoriju značajnih financijskih poteškoća.
Problem više nije koncentriran u nekoliko slabih sektora. Razlika je samo u tome gdje se pritisak najbrže povećava.
Zašto prvi pucaju hoteli, leisure i fitness?
Nije slučajno da su među najpogođenijima djelatnosti koje ovise o diskrecijskoj potrošnji.
Hranu, energiju i stanovanje kućanstvo mora platiti. Vikend u hotelu, članstvo u fitness centru, restoran ili zabavni sadržaj može odgoditi.
Kada povjerenje potrošača oslabi, upravo takva potrošnja među prvima dolazi pod pritisak.
A kompanije s druge strane računa istodobno nose visoke troškove rada, energije, najma i financiranja.
Troškovi ostaju visoki upravo kada je mogućnost njihova prebacivanja na kupca sve manja.
Financijske poteškoće još nisu isto što i stečaj
Ovdje je važna razlika između financijskih poteškoća i formalne insolventnosti.
Najnoviji službeni podaci britanskog Insolvency Servicea pokazuju da je u Engleskoj i Walesu u srpnju registrirana 1.931 insolventna kompanija.
To jest pet posto više nego mjesec ranije, ali istodobno pet posto manje nego u srpnju prošle godine. U 12 mjeseci zaključno sa srpnjem insolventna je postala jedna od 199 kompanija, dok je stopa pala s 52,5 na 50,3 slučaja na 10.000 kompanija.
Dakle, dvije statistike ne proturječe jedna drugoj.
BTG pokušava identificirati kompanije koje pokazuju znakove ozbiljnih financijskih problema prije nego što formalno postanu insolventne. Insolvency Service broji one koje su taj prag već prešle.
Upravo je prostor između te dvije brojke sada najzanimljiviji.
Pitanje nije koliko britanskih tvrtki danas propada, nego koliko ih je dovoljno oslabljeno da ih sljedeći šok može gurnuti preko ruba.
Zašto britanske tvrtke sada imaju tako malo prostora
Britanske kompanije posljednjih godina nisu prošle kroz jedan troškovni šok, nego kroz nekoliko njih.
Kamatne stope podigle su cijenu financiranja. Troškovi rada porasli su. Porezna opterećenja poslodavaca povećana su, dok potrošači nakon dugog razdoblja visoke inflacijeInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... ostaju oprezni.
Za zdrave kompanije takvo okruženje smanjuje maržu.
Za prezadužene ili one s malo gotovine može otvoriti pitanje opstanka.
Izvršna partnerica BTG-a Julie Palmer upozorava da bi novi rast cijena energije ili inflacije mogao dodatno intenzivirati financijske probleme i prisiliti dio kompanija na refinanciranje ili restrukturiranje.
To upozorenje sada dobiva dodatnu težinu.
Cijene plina u Europi ponovno snažno rastu, a novi energetski pritisak mogao bi tijekom jeseni ponovno pogurati inflaciju.
Novi troškovni šok zato ne bi pogodio britanske kompanije s čistog početka. Pogodio bi ih nakon godina tijekom kojih su već trošile financijske rezerve.
Dug od 27 milijardi funti pokazuje što se događa ispod površine
Još jedan podatak otkriva koliko je problem dubok.
Prema podacima koje je BTG prikupio putem zahtjeva za pristup informacijama, britanske kompanije krajem 2025. dugovale su poreznoj upravi HMRC oko 27 milijardi funti neplaćenog poreza na dobit, PDV-a i PAYE obveza.
Takav dug ne znači da će sve te kompanije propasti.
Ali pokazuje jedan od načina na koji poduzeća kupuju vrijeme kada im nedostaje likvidnosti: odgađaju obveze kako bi sačuvala gotovinu potrebnu za svakodnevno poslovanje.
Tijekom 2025. podneseno je i 6.411 zahtjeva za prisilno gašenje kompanija, 15,7 posto više nego godinu ranije.
Financijski stres zato se ne mora odmah pojaviti u statistici stečajeva. Prvo se vidi u računima koji se plaćaju sve kasnije, poreznim dugovima, refinanciranju i restrukturiranju.
Pravi test mogao bi tek doći
Britanske kompanije zasad pokazuju zanimljivu otpornost.
Službene insolventnosti nisu krenule snažno prema gore, a prosječan broj slučajeva tijekom 2026. čak je niži nego tijekom prethodne tri godine. Ipak, razine insolventnosti posljednjih su godina usporedive s onima zabilježenima tijekom financijske krize 2008. i 2009.
Istodobno raste broj kompanija koje BTG smatra kritično ugroženima.
To je razlika između preživljavanja i zdravog poslovanja.
Kompanija može mjesecima nastaviti poslovati uz slabiju maržu, odgađanje investicija, skuplje refinanciranje ili gomilanje obveza. Problem nastaje kada više nema sljedećeg poteza kojim može kupiti vrijeme.
Sektori koji ovise o potrošnji kućanstava posebno su ranjivi. Ako energija ponovno podigne inflaciju, potrošači mogu dodatno smanjiti diskrecijsku potrošnju upravo dok kompanijama rastu vlastiti troškovi.
Zato 53.756 britanskih tvrtki u kritičnim financijskim poteškoćama nije dokaz da je počeo novi val stečajeva.
To je možda važnije upozorenje: velik broj kompanija u sljedeći troškovni šok ulazi sa znatno manje gotovine, slabijim maržama i manjim prostorom za novo zaduživanje.
Stečajevi su posljednja faza problema. Britanski podaci pokazuju da se ono što im prethodi već širi.
