Dio Renaultovih radnika ne želi sudjelovati u proizvodnji vojne opreme. Istodobno kompanija smanjuje broj inženjerskih radnih mjesta u automobilskoj djelatnosti, dok joj obrambeni projekti otvaraju novu proizvodnju.
Florent Grimaldi iz sindikata CGT tvrdi da mu Renaultovi radnici govore kako su se zaposlili da bi proizvodili automobile, a ne oružje. U nastupu za francuski LCI rekao je da se značajan broj zaposlenih protivi takvom smjeru.
Renaultova dosadašnja praksa daje drugu stranu priče. Za početak projekta vojnih dronova Chorus u Le Mansu kompanija je tražila dobrovoljce. Za tridesetak početnih mjesta prijavilo se gotovo 100 ljudi.
Jedni ne žele proizvoditi vojnu opremu. Drugi su se za taj posao sami prijavili.
Iza te razlike nalazi se veće pitanje: što se događa kada industrija koja gubi radna mjesta počne ustupati ljude i proizvodne kapacitete sektoru koji ih traži?
Renault ne pretvara postojeću automobilsku traku u tvornicu oružja
Tvrdnju da se oružje jednostavno počinje proizvoditi na trakama namijenjenima automobilima treba precizirati.
Projekt Chorus u Le Mansu organiziran je u zasebnom prostoru, a Renault ondje s francuskom obrambenom kompanijom Turgis Gaillard razvija i priprema proizvodnju vojnih dronova.
Renault je projekt predstavio kao dobrovoljan za zaposlenike. Zato tvrdnju CGT-a da dio ljudi osjeća pritisak između prihvaćanja vojne proizvodnje i nesigurnosti radnog mjesta treba tako i tretirati – kao tvrdnju sindikata. Nema potvrde da je Renault zaposlenicima postavio formalni ultimatum prema kojem bi izgubili posao ako odbiju raditi na vojnom programu.
Ali stanje u automobilskom dijelu kompanije objašnjava zašto se pitanje sigurnosti posla uopće pojavilo.
Renault reže 800 inženjerskih mjesta
Renault planira do kraja 2027. ukinuti oko 800 inženjerskih radnih mjesta u Francuskoj kako bi pojednostavio razvoj i ubrzao izlazak novih modela. Kompanija istodobno planira prekvalificirati 2.500 zaposlenih te zaposliti između 150 i 200 stručnjaka, uglavnom za električna vozila, softver i umjetnu inteligenciju.
To ne znači da će radnik čije mjesto nestane automatski završiti na proizvodnji dronova. Pokazuje, međutim, da se unutar iste kompanije potražnja za određenim industrijskim znanjima mijenja.
Renaultov ulazak u obrambenu industriju počeo je prije aktualnog sindikalnog spora. Financa.ba je u siječnju pisala o partnerstvu s Turgis Gaillardom i razlogu zbog kojeg je francuskoj obrani zanimljiv upravo proizvođač automobila: iskustvu u serijskoj proizvodnji i kontroli troškova.
Od tada je Renault otišao dalje. U lipnju je dogovorio suradnju s Thalesom na proizvodnji lutajućeg streljiva TOUTATIS. Renault bi industrijskim metodama trebao znatno povećati količine i smanjiti troškove proizvodnje.
Automobilska industrija gubi radna mjesta, obrambena ih traži
Tu spor u Renaultu prestaje biti samo interna stvar jedne kompanije.
Procjene za francusku industriju govore o mogućem gubitku oko 75.000 radnih mjesta u automobilskom sektoru do 2035. Istodobno bi francuski obrambeni sektor do 2030. mogao trebati između 70.000 i 100.000 novih radnika.
To ne znači da će desetci tisuća automobilskih radnika jednostavno prijeći u obranu. Lokacije, kvalifikacije i potrebe kompanija ne poklapaju se tako uredno. Obrambena proizvodnja traži dodatne certifikacije, sigurnosne procedure i specifične lance dobave.
Brojke ipak pokazuju smjer: jedan veliki industrijski sektor pokušava smanjiti troškove i višak kapaciteta upravo dok drugi traži ljude i mogućnost povećanja proizvodnje.
Za Renaultove radnike ta se promjena više ne događa samo u statistici.
Zašto obrani trebaju automobilske tvornice?
Veći europski vojni proračuni sami po sebi ne stvaraju dodatne granate, dronove ili vozila. Za to trebaju tvornice koje mogu povećati proizvodnju.
Tu automobilska industrija ima nešto što obrambenom sektoru nedostaje: desetljeća iskustva u pretvaranju složenog proizvoda u veliku seriju uz kontrolu jediničnog troška.
Renaultova suradnja s Thalesom to dobro pokazuje. Thales je TOUTATIS proizvodio u malim količinama koristeći 3D printanje. Renault bi trebao primijeniti metode poput brizganja plastike, a dizajn se pojednostavljuje smanjenjem broja dijelova i pričvrsnih elemenata. Cilj je proizvod koji se može izrađivati mnogo brže i jeftinije.
Renault u tu jednadžbu ne donosi prvenstveno vojno znanje.
Donosi tvornicu.
Volkswagen pokazuje da Renault nije iznimka
Sličan proces već je vidljiv u Njemačkoj.
Volkswagen je početkom rujna postigao preliminarni dogovor prema kojem bi pogon u Osnabrücku, gdje proizvodnja automobila završava 2027., pod novim vlasnicima dobio obrambenu namjenu.
Plan uključuje moguću proizvodnju sustava i komponenti za protuzračnu obranu, a mogao bi sačuvati oko 1.400 od sadašnjih 1.800 radnih mjesta.
Samo nekoliko dana poslije Reuters je objavio da Volkswagen za troškove rezanja radnih mjesta i mogućih zatvaranja pogona rezervira oko 16 milijardi eura. Kompanija se istodobno bori sa slabijom potražnjom, viškom proizvodnih kapaciteta i kineskom konkurencijom.
Osnabrück zato daje Renaultovu slučaju širi kontekst. Pogon koji više nema dovoljno automobilskog posla može postati zanimljiv obrambenoj industriji upravo zbog infrastrukture, radnika i proizvodnog znanja koje već ima.
Koliko je izbor dobrovoljan kada se poslovi sele?
Za kompaniju je takav potez diversifikacija. Postojeći industrijski kapacitet dobiva novi posao.
Za zaposlenika računica može izgledati drukčije.
Ako radno mjesto u automobilskoj proizvodnji nestaje, a novi posao dolazi iz obrambenog ugovora, formalna dobrovoljnost ne uklanja pitanje koliko izbora radnik stvarno ima.
Gotovo 100 zaposlenih koji su se dobrovoljno prijavili za prve poslove na projektu Chorus pokazuje i drugu stranu. Nekima je vrsta proizvoda prepreka. Drugima je važnije hoće li pogon imati narudžbe i posao.
Francuska automobilska industrija očekuje desetke tisuća izgubljenih radnih mjesta, dok obrana traži desetke tisuća novih ljudi.
Renaultovi radnici već su se našli između ta dva smjera.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
