Na planeti Zemlji ima više od tri milijarde zaposlenih ljudi, vozača, farmaceuta, zaštitara, tiskara, konobara, slastičara, liječnika, učitelja. Manje-više, ali postoji podatak da je samo 40 posto od ovog broja zaposleno i zadovoljno na poslu i rado ide na svoja radna mjesta,piše bonitet.com
Preostali, ali gotovo dvije milijarde, nesretno su na poslu. U prijevodu, ne vole svoj posao ni tvrtku u kojoj rade, nevoljko idu na posao, rado bi ga promijenili, a sve to ima još veću težinu:
Koliko ta populacija “nesretnika” zapravo doprinosi ukupnom radu?
Koliko je (ne)motivirana?
Koliko truda ulaže u svoj posao?
Koliko takav pristup (ne)pridonosi poslovanju cijele tvrtke?
Početi od novca
Najlakše je početi s novcem. Novac je pokretač zaposlenika i prvi razlog koji veliku većinu zaposlenika diže iz kreveta i odvodi ih na posao.
Tvrtke čiji su zaposlenici zadovoljni bilježe tri puta veće prihode u odnosu na tvrtke čiji zaposlenici nisu zadovoljni.
Tvrtke sretnih zaposlenika su tri puta bolje na burzi. Fluktuacija zaposlenika je upola manja tamo gdje su zaposlenici zadovoljni. U tvrtkama u kojima je osoblje nezadovoljno i nesretno, dvostruko je više otkaza, novih uposlenja, više promjena na istim pozicijama, češća su nova imena na novim posjetnicama.
A kad je novac već tema, pravo je pitanje za jednog vlasnika tvrtke koja zapošljava nesretne: Koliko košta promjena slike, da zaposlenici promijene odnos prema poslu i budu sretni i zadovoljni?
Odgovor jednog od iskusnijih istraživača ovakvih poslovnih fenomena bio bi da se ne tiče novca, stolova za stolni tenis, masaže ili stolica za ljuljanje. Dakle, ne radi se o beneficijama. Riječ je o tome kako se prema zaposlenicima ponašaju nadređeni i drugi s kojima surađuju.
Zaposlen i sretan – rješenje je tu i ne košta ništa
Dakle, gdje je rješenje? Promijeniti cijelo osoblje, zatvoriti tvrtku, zaškiljiti na oba oka u nadi da će stvari ‘sjesti na svoje mjesto’?
Naravno da ne.
Poštovanje i povjerenje dva su stupa koja moraju postojati u svakom timu sretnih zaposlenika. Ne mogu se preskočiti i ničim se ne mogu zamijeniti. Michael Bush, poslovni psiholog i dugogodišnji istraživač, svojim nadređenima ukratko objašnjava:
“Vjerujte svojim zaposlenicima, osnažite ih!”
Sjajan primjer je kupnja jednog računala za jednog zaposlenika. Da bi se došlo do računala, u većim, pa i srednjim sustavima, to je proces. Ponekad je potrebno pet, deset ili petnaest odobrenja da se ta kupnja obavi i potrebni alati za rad do sto zaposlenika. Što to izravno govori tom istom zaposleniku?
Osjeća da mu (vjerojatno) ne vjerujete.
Dakle, kako to riješiti?
O kupnji mora odlučiti prvi nadređeni djelatnika kojem treba računalo, on treba odlučiti, njemu se vjeruje, a ne cijeli lanac koji može trajati u nedogled. Ovaj udarac ubija dvije muhe:
- pokazujete povjerenje i poštovanje tom nadređenom
- pokazujete povjerenje i poštovanje prema članu njegovog tima koji će u kratkom roku dobiti računalo i osjećat će se podržanim i vrijednim jer je na njegovu potrebu brzo odgovoreno.
Pošten odnos iznimno je važan dio timskog odnosa. Bez obzira na čin, iskustvo, spol, godine, vrstu posla koji obavljaju, prema zaposlenicima se morate odnositi isto. Oni to očekuju. Pošten odnos i ništa više.
Slušajte. Ali kako slušati? To nije slušanje, gledanje sa suosjećanjem, ponavljanje onoga što sugovornik govori. Slušanje je skromno, prisutno kako bi se pronašlo najbolje moguće rješenje. Kad razgovaraju s vama, zaposlenici dijele ideju i žele znati jeste li je uzeli u obzir prilikom donošenja odluke. Svi, baš svi, dok razgovaraju žele znati znače li njihove riječi dovoljno, hoće li se onaj tko ih sluša možda predomisliti?
Promjena. Jasno je da način na koji se ponašate prema drugima, kako im se obraćate, kako se odnosite prema njima, kako reagirate i kako ih podržavate definira radno iskustvo i atmosferu svih oko vas. A zaposlenici oko vas nisu zadovoljni i sretni. Promjena je neophodna. A, ako niste dovoljno motivirani da promijenite sebe i svoj odnos s drugima kako biste postigli viši cilj, onda vam to nije dovoljno važno. Promijenite posao.
Ukratko, ovo su vrlo praktični savjeti Michaela Busha, američkog poslovnog psihologa i konzultanta.
