Bilo da želite biti poduzetnik ili raditi za poduzetnika, razmišljanje da uvijek postoji nešto bolje na korak od vas ne služi nikome. Pogotovo ne vama.
Čak i bez obzira na činjenicu da se svijet nikada nije mijenjao tako brzo i tako ekstenzivno, čista zasićenost podacima, informacijama, novim otkrićima, tehničkim razvojem i svim mogućim regulativama (ili nevjerojatan nedostatak regulative u toliko novih disciplina) čini gotovo nemogućim ostati u tijeku u širokom spektru tvrtki usmjerenih na tehnologiju i ponuditi argumentirano informirane poglede i mišljenja. U nekim aspektima, složenost i izazovi proizlaze iz obilja, a ne iz nedostatka, toliko mnogo izbora.
Ideja da bilo koji ozbiljni osnivač startupa radi za isključivo sebe okrutna je i pogrešna fantazija. Bez obzira na naziv koji sebi daju, uključujući Muskov “Chief Twit”, piše Inc. Realnost je da, iako poduzetnici bilo koje dobi možda nemaju jednog “šefa”, oni zapravo imaju mnoge šefove – svoje investitore, svoju upravu, svoje kupce i klijente te svoje zaposlenike. Kao i previše pravila, propisa i ograničenja za nabrojati.
Pri suočavanju s takvim pritiskom koji se stalno ponavlja, radikalnom promjenom i dubokom neizvjesnošću najlakše je pretvoriti se u kornjaču. Zabiti glavu u pijesak i prepustiti se jednostavnom i često neodoljivom očaju. Previše ljudi se jednostavno isključi, počne planinariti ili se jednostavno zatvore u sebe. I teško je razumjeti i cijeniti sve financijske, fizičke, mentalne i obiteljske žrtve koje poduzetnici podnose ako niste bili u toj poziciji.
Svugdje postoji mnogo razloga za brigu, pa čak i za strah, a te brige do neke mjere dijele svi. Naši politički sustavi uvelike su uništeni zajedno s preostalim povjerenjem koje smo imali u njih. Milijuni ljudi, lijevih i desnih, potpuno su odustali od perspektive naših sadašnjih političkih sustava. Podmukli i podmitljivi političari koje smo nesvjesno postavili u naša upravljačka tijela i glupo dopustili da desetljećima ostanu bez dovoljno odgovornosti nikada neće doći do zakonodavnih rješenja koja bi vjerojatno donijela bolju, pravedniju i ravnopravniju budućnost za nas i našu djecu.
“Sam svoj šef”
Biti sam svoj šef i dalje je jedan od najboljih poslova koji postoje. A pravi su poduzetnici drugačije građeni, što je skroman razlog za nadu. Pa čak i eventualno slavlje sve dok ih se podržava i potiče u pravom smjeru. Poduzetnici nisu neustrašivi, oni su potpuno svjesni, ali iskreno neustrašivi pred svim preprekama koje stoje pred njima. Ponekad pogrešno, ali nikad u nedoumici.
Ovi izdržljivi ljudi koji grade nove tvrtke vjeruju da ljudima koji sjede i tužno se dure sa strane ne nedostaju mogućnosti (ili čak potrebne vještine i talenti), već im nedostaje mašte i kreativnosti potrebnih da osmisle bolju budućnost za sebe i za sve oko njih. A upravo zajednički kontinuirani napori, veliki i mali, jednolični i herojski, milijuna poduzetnika pokreću svijet naprijed. Stoga je ključno podržavati i ohrabrivati te kreatore, proizvođače i stvaratelje novih poslova na svaki mogući način.
Ipak, treba biti oprezan i precizan u savjetima i ohrabrenjima koje nudimo nadobudnima jer ih je prelako odvesti na krivi put. Ovo se ne odnosi na obožavanju svojih heroja. Zahvaljujući Zuckerbergu i Musku, mislim da smo preskočili tog posebnog morskog psa dok se ne zakotrlja sljedeći val. Nitko više ne teži biti sljedeći SBF. A zahvaljujući Adamu Neumannu i ljupkoj Elizabeth Holmes, čak su i najlakovjerniji naučili pažljivo promotriti nove poslovne prilike prije nego što ih iskoriste.
Kontraproduktivno korištenje bezbrojnih opcija
Danas je veći rizik ono što nazivamo problemom „cijeli svijet je na mom dlanu“. Počinje s pretjeranom podrškom i nerealnim roditeljima. A dalje ga promiču i promoviraju ‘ad nauseam’ profesori i akademici na fakultetima i sveučilištima, koji ne znaju ništa. Govoreći našoj djeci previše puta da mogu biti što god požele, ili da je GIG-ekonomija* otvoren i neograničen svijet mogućnosti. Suprotno od toga da rade za sitne novce u bezizlaznoj industriji kao što su brza dostava namirnica ili trgovina kolačićima koja radi non stop, sve dok njihov trenutni poslodavac ne propadne. To nikome od njih ne čini uslugu.
Zapravo, vizija beskrajne opcije – probajte, mrzite, probajte nešto drugo sljedeći tjedan – bolno je kontraproduktivna. Zato što je primljena poruka, bez obzira na to što se namjeravalo, da uvijek možete raditi nešto drugo. Da je najpametnije držati jednu nogu na izlaznim vratima. A da je prihvatiti i posvetiti se stvarnom učenju i savladavanju bilo kojeg posla glupo. To je svijet ‘a là carte’. Uostalom, ovih dana vam nijedna tvrtka neće uzvratiti ljubav. Pa zašto biste ulagali svoje vrijeme, energiju i emocije pokušavajući riješiti bilo što što nije brzo, lako i relativno bezbolno kad postoji toliko mnogo drugih stvari za pretvarati se da radite?
Gradnja temelja je važna
Svijet naizgled besplatnih izbora nevjerojatno je zavodljiv, emancipirajući i privlačan ako imate 25 godina i tek počinjete u stvarnom svijetu. Ali prava cijena preskakanja posla i stalnog isprobavanja nečeg novog i “smislenijeg” svaki put kad put postane malo teže jest ta da vam život izmiče, ne uspijevate izgraditi temelje za bilo kakvu solidnu budućnost i svakim danom sve je manja mogućnost da ćete se zaposliti. Lažna sloboda je zamka ili, kako je napisao Kris Kristofferson, “sloboda je samo još jedna riječ za ‘ništa nije ostalo za izgubiti'”.
Ako želite biti pošteni i iskreni prema svojim mladim zaposlenicima, ali i prema svojoj djeci, recite im da izgradnja karijere nije postojanje mnoštva opcija i obilja izbora, ili potreba da se u nešto uleti bezglavo i da se odmah napravi cjeloživotni odabir. Ili da se odabere određeni put zato što je to imalo smisla za vaše roditelje ili vaše vršnjake. Umjesto toga, radi se o donošenju promišljenih i ozbiljnih odluka. A zatim ih se treba pridržavati dovoljno dugo da se stvarno utvrdi jesu li to prave odluke za vas.
U konačnici, nitko ne može učiniti ništa osim dati vam najbolje savjete i iskoristiti vlastita iskustva. Ne možemo pomoći svima, ali nadamo se da u novoj godini svatko od nas može pomoći nekome na tom putu.
***
*Engleski naziv gig economy sastoji se od žargonizma gig, kojim se prvotno označavao glazbeni angažman (gaža) i imenice economy ʻekonomijaʼ. Naziv je stvoren početkom 2009. na vrhuncu ekonomske krize kad je nezaposlenost bila visoka. Takva ekonomija temelji se na tome da tvrtke za obavljanje nekih poslova zapošljavaju neovisne stručnjake (slobodnjake) na određeno, kratko vrijeme. Takvo zapošljavanje postaje sve popularnije jer je radna snaga sve mobilnija, posao se može obaviti s bilo kojega mjesta, a radnici mogu birati privremene poslove i projekate širom svijeta. Izvor: Bolje.hr
