U samo jednom danu, 28. veljače, srušila se strategija “Tvrđava Rusija” Vladimira Putina. Rublja je pala za oko 30%, a ruske vlasti zatvorile su sva financijska tržišta. Rusi su jurili do bankomata kako bi podigli što više novca, očajnički ga želeći zamijeniti za sve što nije rublja. U nedostatku mogućnosti zamjene, jurišali su u trgovine kako bi kupili sve što su mogli pronaći prije nego što su cijene skočile u nebo – piše Andres Aslund za “project syndicate”
Tijek vijesti iz Rusije već je prije Putinova rata bio ograničen i pristran. Sada je sve samo prestalo. Novi zakoni o cenzuri onemogućili su rad nezavisnih novinara. Većina stranih dopisnika je otišla, a preostali ruski novinari riskiraju 15 godina zatvora ako podijele bilo kakve činjenice koje su u suprotnosti s narativom Kremlja. U međuvremenu, većinu ruskih državnih web stranica hakeri su uklonili ili vlasti zatvorile od stranaca.
Unatoč tome, jasno se vide obrisi ruske ekonomske katastrofe. U danima nakon ruske invazije 24. veljače, ujedinjeni Zapad odgovorio je sankcijama daleko oštrijim od onih koje je uveo nakon Putinove aneksije Krima i upada u istočnu Ukrajinu 2014.
Najvažnije sankcije su bile financijske. Sjedinjene Države zabranile su transakcije s četiri najveće ruske državne banke; zabranjeno je trgovanje ruskim državnim obveznicamaObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni...; ograničena mogućnost kreditiranja 13 velikih ruskih tvrtki; blokirane ključne banke iz SWIFT sustava; i, što je najvažnije, zamrznute su devizne rezerve ruske središnje banke. U jednom potezu Rusija je ostala bez međunarodnih financija. Nijedan zapadni subjekt se neće usuditi ući u interakciju s ruskim financijskim institucijama u doglednoj budućnosti.
Druge sankcije zabranile su izvoz oko polovice ključnih tehnoloških inputa koje Rusija kupuje od američkih dobavljača. A stotine zapadnih tehnoloških tvrtki – na čelu s Appleom – dobrovoljno su izjavile da će prestati poslovati u Rusiji ili prodavati u Rusiji.
Sankcije su pogodile i selektirane pripadnike ruske elite i njihove tvrtke. Većina vodećih ruskih političara već je bila podvrgnuta sankcijama, ali sada su na popis dodani ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i sam Putin. Štoviše, dok su vrhunski ruski oligarsi dugo izbjegavali sankcije kroz svoje opsežne kontakte na Zapadu, sada su se na njima i sami našli. Njihove se mega-jahte otimaju, a Putinovi lojalisti u Europi se love kao kriminalci – na veliko zadovoljstvo zapadnih tabloida.
Sankcije općenito uvode tri vrste rizika za tvrtke ili ulagače u sankcioniranoj zemlji. Prvo, postoji rizik da će se mjere, koje se mogu mijenjati potezom olovke, nastaviti razvijati na nepredvidive načine. Drugo, postoji rizik da nitko neće osigurati transakcije ili ulaganja u zemlji pod sankcijama. I treće, postoje rizici za reputaciju, pa čak i kriminalni, za svaki subjekt koji nastavi raditi s sankcioniranim režimom.
S obzirom na te rizike, Rusija je postala previše “toskična” da bi se s njome moglo nositi. Ugledne zapadne tvrtke ne samo da ne žele nastaviti kupovati ili prodavati u Rusiji; oni također odustaju od značajnih ulaganja. Gotovo sve velike zapadne naftne kompanije – BP, Shell, ExxonMobil, Equinor, OMW i ENI – izjavile su da se povlače iz zemlje. Jedini preostali otpor pruža francuska kompanija Total.
Prije Putinova rata, zapadne sankcije Rusiji bile su na oko 30% jednako stroge od onih koje su se zadržale protiv Irana; ali u roku od samo jednog dana porasle su na oko 90% jednakosti sa onim Iranskim. Jedina značajna razlika bila je u tome što ruski robni izvoz još nije bio sankcioniran. No, 8. ožujka SAD i EU uveli su velike sankcije ruskoj energetici.
Iznenadna izolacija Rusije i ekonomski kolaps iznenadili su gotovo sve. Budući da su se dugo rugali sankcijama iz 2014., Putin i njegovi istomišljenici jednostavno nisu vjerovali prijetnji zapadnih vlada o dodatnim “sankcijama iz pakla”. No, jasno je da je Kremlj podcijenio moć Zapada da sankcionira. Nitko sada ne može tvrditi da su sankcije neučinkovite. Pitanje je samo hoće li se one provoditi i održati.
Iako su SAD ustrajno zagovarale oštrije sankcije od EU, njih dvoje su sada gotovo potpuno na istoj strani. Najznačajnije je da je Njemačka pod svojom novom vladom zauzela tvrđi stav – zapanjujući preokret.
Ovaj ujedinjeni odgovor bio je više nego dovoljan da se probije Putinova navodna tvrđava otporna na sankcije. Otkako se vratio na mjesto predsjednika 2012., Putin je uglavnom zanemario potrebu za gospodarskim rastom i razvojem, umjesto toga usredotočujući se na prikupljanje nekih 630 milijardi dolara međunarodnih deviznih rezervi. Ruski savezni proračun ostao je manje-više uravnotežen, a vanjski dug je zadržan na minimalnom nivou, na oko 20% BDP-a. Monetarna politika je bila stroga, a rublja je imala promjenjivi tečaj.
Ali plodovi ove politike sada su truli. Najveći dio ruskih deviznih rezervi je zamrznut, ruska tržišta dionica su zatvorena, a vrijednost 31 ruske dionice kojima se trguje u Londonu pala je za 98% – više od 94% pada ruskih dionica tijekom financijskog kraha 1998. Sva ruska imovina degradirana je u status smeća (“junk”), gdje će ostati na neodređeno vrijeme. Ruska tržišta kapitala su u biti mrtva.
Ekonomisti predviđaju da će rublja nastaviti strmoglavo padati, približavajući se stopi od 200 za američki dolar do kraja godine (sa oko 70 rubalja prije Putinovog rata). A 8. ožujka središnja banka odlučila je prestati mijenjati rublje za strane valute, što znači da rublja više nije konvertibilna. Ispravna je pretpostavka da će godišnja stopa inflacijeInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... doseći najmanje 50%, a da će ruski BDP ove godine vjerojatno pasti za najmanje 10%.
Putin bi još uvijek mogao imati pod kontrolom svoje generale, sigurnosne službe i intelektualce. Ali rusko gospodarstvo ovisi o radnicima, od kojih mnogi već doživljavaju pad prihoda prilagođenih inflaciji kao rezultat njegovog besmislenog rata. Unatoč ruskom režimu ekstremne cenzure, već je došlo do velikog štrajka u Nižnjekamsku u Tatarstanu zbog deprecijacije stvarnih plaća. Vjerojatno je više socijalnih i radnih nemira. Katastrofalni učinci Putinove vanjske i ekonomske politike bit će previše ekstremni i dalekosežni da bi se skrivali.
