General Motors je uspostavio program vrijedan do 4,5 milijardi dolara kojim želi unaprijed osigurati ključne automobilske dijelove i izbjeći ponavljanje poremećaja koji su posljednjih godina zaustavljali proizvodne linije diljem svijeta.
Nestašica jednog relativno malog dijela dovoljna je da zaustavi proizvodnju automobila vrijednog desetke tisuća dolara. Automobilska industrija tu je lekciju tijekom posljednjih nekoliko godina skupo platila.
General Motors sada pokušava promijeniti pravila.
Američki automobilski div uspostavio je nabavnu liniju vrijednu do 4,5 milijardi dolara, preko koje će kompanija Procura Auto Parts unaprijed kupovati odabrane dijelove od dobavljača za potrebe GM-a.
Cilj je jednostavan: osigurati kritične komponente prije nego što nastane problem, ali bez vezivanja milijardi dolara GM-ova kapitala u zalihama.
Banke financiraju dijelove prije nego što ih GM zatreba
Financiranje programa osigurava sindikat banaka predvođen JPMorgan Chaseom i Banco Santanderom.
Procura će tim novcem unaprijed plaćati odabrane dobavljače, koji će tako imati kapital potreban za proizvodnju i eventualno stvaranje zaliha namijenjenih GM-u.
GM će zauzvrat izdavati neopozive obveze plaćanja kojima se obvezuje nadoknaditi odgovarajuće iznose nakon što preuzme dijelove, a najkasnije do 31. srpnja 2029. godine.
Kompanija će plaćati kamatu i ugovorenu premiju na iskorištena sredstva te naknadu na neiskorišteni dio raspoloživog financiranja.
Takva konstrukcija GM-u omogućuje ono što je posljednjih godina postalo posebno vrijedno: veću sigurnost opskrbe bez potrebe da unaprijed vlastitim novcem financira goleme zalihe.
Cijena nestašice postala je previsoka
Razlog za takav potez nije teško pronaći.
Pandemijska nestašica poluvodiča pokazala je koliko automobilska industrija može biti ranjiva. Proizvođači su bili prisiljeni privremeno zaustavljati tvornice jer nisu mogli nabaviti komponente koje predstavljaju tek mali dio ukupne vrijednosti vozila.
Problem nije završio s pandemijom.
Industrija se nakon toga suočila s poremećajima u transportu, problemima pojedinih dobavljača, oscilacijama cijena sirovina, geopolitičkim napetostima i novim trgovinskim barijerama.
GM zato više ne promatra zalihe samo kao trošak koji treba svesti na minimum. U određenim dijelovima opskrbnog lanca one postaju svojevrsno osiguranje proizvodnje.
GM nije objavio koje će konkretne komponente nabavljati preko novog programa. CNBC navodi da su među dijelovima koji su posljednjih godina stvarali probleme automobilskoj industriji bili poluvodički i memorijski čipovi, rijetki zemni metali te kabelski snopovi.
GM već mijenja način nabave
Novi program nije izoliran potez.
GM posljednjih godina pokušava smanjiti ranjivost svog golemog dobavljačkog sustava. Kompanija surađuje s približno 20.000 dobavljača u 120 zemalja, dok se gotovo 70 posto vrijednosti automobila stvara izvan samog GM-a.
To znači da sigurnost proizvodnje u velikoj mjeri ovisi o kompanijama nad kojima proizvođač automobila nema potpunu kontrolu.
GM je zato već krenuo u diversifikaciju nabave.
Kompanija je od dijela svojih dobavljača zatražila smanjenje ovisnosti o kineskim dijelovima i sirovinama, dok je početkom srpnja s američkim proizvođačem čipova Micronom sklopila strateški sporazum kojim želi osigurati dugoročnu opskrbu memorijskim i podatkovnim komponentama za buduće generacije vozila.
Sve to pokazuje isti smjer: nabava više nije samo pitanje cijene dijela. Postala je pitanje sigurnosti proizvodnje.
Od „just in time“ prema sigurnosnoj mreži
Automobilska industrija desetljećima je usavršavala model u kojem se zalihe drže što manjima, a komponente stižu u tvornicu gotovo upravo onda kada su potrebne.
Takav sustav oslobađa kapital i smanjuje troškove skladištenja. Funkcionira izvrsno dok opskrbni lanac funkcionira bez većih poremećaja.
Posljednjih nekoliko godina pokazalo je njegovu drugu stranu.
Kada nedostaje samo jedna kritična komponenta, cijela proizvodna linija može stati. Trošak dodatnih zaliha tada postaje zanemariv u usporedbi s troškom neproizvedenih vozila.
GM zato ne napušta učinkovitost, nego joj dodaje sigurnosnu mrežu.
Umjesto da sam financira velike količine dijelova koji mu možda mjesecima neće trebati, koristi vanjsku kompaniju i bankarski kapital kako bi unaprijed osigurao ono što smatra kritičnim.
To je skuplje od oslanjanja na potpuno nesmetanu opskrbu. Ali nakon iskustava ovog desetljeća automobilske kompanije sve manje vjeruju da će opskrba uvijek biti nesmetana.
GM-ovih 4,5 milijardi dolara zato nije samo financijski aranžman. To je cijena koju je jedan od najvećih svjetskih proizvođača automobila spreman platiti kako ga sljedeća kriza ne bi ponovno zatekla bez dijela vrijednog nekoliko dolara i s proizvodnom linijom vrijednom milijarde koja stoji.
