Od danas se u Europskoj uniji primjenjuju nova pravila za ambalažu. U fokusu su takozvane vječne kemikalije, ali promjena je mnogo šira: kompanije će postupno morati mijenjati materijale, dizajn i način označavanja ambalaže. Posljedice neće ostati unutar granica EU-a. Osjetit će ih i izvoznici iz Bosne i Hercegovine.
Kutija za pizzu, vrećica za kokice ili papir u koji je zamotan burger na prvi pogled teško mogu izgledati kao ozbiljno poslovno pitanje.
Od 12. kolovoza mogu biti upravo to.
U Europskoj uniji danas se počinje primjenjivati nova Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR), koja donosi zajednička pravila za cijelo europsko tržište. Cilj je smanjiti količinu ambalažnog otpada, povećati recikliranje i ponovnu uporabu te smanjiti korištenje primarnih sirovina.
Jedna od prvih konkretnih promjena odnosi se na PFAS, skupinu sintetičkih spojeva poznatih kao “vječne kemikalije” zbog njihove izrazite postojanosti u okolišu.
Od 12. kolovoza 2026. ambalaža koja dolazi u kontakt s hranom ne smije se staviti na tržište EU-a ako sadržaj PFAS-a doseže ili prelazi granice propisane novom uredbom.
To znači da europska promjena više nije samo plan za budućnost. Počela je.
Zašto su kutije za pizzu postale problem
PFAS spojevi desetljećima su bili korisni industriji upravo zbog svojih svojstava. Otporni su na vodu, masnoću i visoke temperature, zbog čega su pronašli mjesto u velikom broju proizvoda.
U prehrambenoj industriji mogu se pronaći u ambalaži za hranu za van, papirnatim omotima, kutijama za pizzu i drugim pakiranjima kojima je potrebna otpornost na masnoću i vlagu.
Problem nastaje nakon što ambalaža odradi svoj posao.
PFAS se teško razgrađuju, mogu se nakupljati u okolišu i organizmima, a izloženost pojedinim PFAS spojevima povezuje se s ozbiljnim zdravstvenim rizicima. Reuters navodi da se upravo zbog njihove postojanosti i mogućih posljedica za zdravlje sve snažnije ograničava njihova uporaba.
Nova europska pravila zato postavljaju vrlo niske granice.
Za pojedinačni PFAS granica iznosi 25 dijelova na milijardu (ppb), dok je za zbroj PFAS spojeva obuhvaćenih ciljanom analizom postavljena granica od 250 ppb. Propisana je i dodatna granica od 50 ppm za PFAS, uključujući polimerne PFAS, uz posebna pravila dokazivanja kada ukupna količina fluora prijeđe određenu razinu.
Za proizvođače to znači vrlo jednostavnu stvar: više nije dovoljno znati od čega je napravljen proizvod. Morat će znati i što se nalazi u njegovoj ambalaži.
Ambalaža postaje dio izvozne računice
Tu nova europska pravila postaju posebno zanimljiva za Bosnu i Hercegovinu.
Kompanija iz BiH koja prehrambeni proizvod plasira na tržište EU-a ne može promatrati nova pravila kao problem isključivo europskih proizvođača ambalaže.
Ako proizvod završava na europskom tržištu, njegova ambalaža mora ispunjavati odgovarajuće zahtjeve.
U praksi se otvara čitav niz pitanja.
Od koga kompanija nabavlja ambalažu? Koji se premazi koriste? Može li dobavljač dokazati njezin sastav? Postoji li potrebna tehnička dokumentacija? Treba li promijeniti dobavljača ili materijal? I na kraju – koliko će ta prilagodba koštati?
Regulativa koja na prvi pogled izgleda kao ekološka tema tako vrlo brzo postaje pitanje nabave, proizvodnje, izvoza i troškova.
Posebno za prehrambenu industriju.
Europa proizvodi 180 kilograma ambalažnog otpada po stanovniku
PFAS je, međutim, samo prvi vidljivi dio mnogo veće promjene.
Europa ima problem s ambalažom.
Prema podacima Europske komisije, u EU-u je 2022. nastalo 186,5 kilograma ambalažnog otpada po stanovniku, dok se 40 posto plastike koja se koristi u Uniji upotrebljava za ambalažu. Količina ambalažnog otpada dodatno raste sa širenjem internetske trgovine, kućnih dostava te potrošnje hrane i pića u pokretu.
Zato PPWR mijenja pristup.
Ideja više nije samo prikupiti ambalažu nakon što postane otpad. EU želi utjecati na to kako je ambalaža napravljena prije nego što uopće dođe do potrošača.
Europska komisija postavila je cilj da do 2030. sva ambalaža na tržištu EU-a bude reciklabilna na ekonomski održiv način. Istodobno se želi povećati sigurna uporaba reciklirane plastike i smanjiti korištenje primarnih sirovina.
To je velika promjena za industriju vrijednu milijarde eura.
Sljedeća velika prekretnica dolazi 2030.
Današnja ograničenja PFAS-a tek su početak.
Nova uredba postupno će uvoditi dodatne obveze vezane uz označavanje, recikliranje, udio recikliranih materijala, ponovnu uporabu i količinu same ambalaže.
EU želi do 2030. smanjiti količinu ambalažnog otpada po stanovniku za pet posto u odnosu na 2018. godinu. Cilj raste na deset posto do 2035. i 15 posto do 2040. godine.
Od 2030. slijede i stroži zahtjevi za reciklabilnost ambalaže, određene minimalne udjele reciklirane plastike te ograničenja pojedinih formata jednokratne ambalaže. Nova pravila trebala bi smanjiti i nepotreban prazan prostor u pakiranjima.
Drugim riječima, poznata golema kutija u kojoj se nalazi vrlo mali proizvod postupno također postaje regulatorni problem.
Za kompanije to znači da se ambalaža više neće moći promatrati samo kroz cijenu, izgled i zaštitu proizvoda.
Morat će se projektirati i prema tome što će se s njom dogoditi nakon uporabe.
Trošak danas, konkurentska prednost sutra
Nova pravila ne dolaze bez troška.
Proizvođači će morati provjeravati materijale, tražiti alternative, mijenjati pojedine dobavljače i prilagođavati proizvodne procese. Dio kompanija morat će ulagati u novu ambalažu znatno prije nego što bi to učinio bez regulatornog pritiska.
No postoji i druga strana priče.
Jedinstvena pravila trebala bi zamijeniti dio različitih nacionalnih zahtjeva koji kompanijama otežavaju poslovanje na jedinstvenom tržištu. Europska komisija računa i na razvoj tržišta sekundarnih sirovina te manju ovisnost o primarnim resursima.
To otvara prostor proizvođačima novih materijala, reciklažnoj industriji, tehnološkim kompanijama i dobavljačima koji mogu ponuditi dokazivo usklađena rješenja.
A za izvoznike iz BiH postoji još jedna važna poruka.
Europske regulative sve češće mijenjaju poslovanje i izvan same Europske unije.
Kompanija možda nema sjedište u EU-u, ali ako joj je EU tržište, pravila tog tržišta vrlo brzo postaju dio njezine poslovne računice.
Kod ambalaže je taj proces od danas postao još konkretniji.
