Europska unija svakoga dana ostvaruje trgovinski deficit s Kinom od približno milijardu eura. Brojka je toliko velika da je odavno prestala biti samo statistika. Postala je politički, gospodarski i strateški problem.
U Bruxellesu sve više raste uvjerenje da jedan od razloga leži u kineskoj valuti. Europski čelnici smatraju da je yuan umjetno oslabljen, što kineskim proizvođačima omogućuje dodatnu konkurentsku prednost na globalnom tržištu.
Rasprava više nije samo pitanje tečaja. Ona otvara mnogo šire pitanje: može li Europa ostati konkurentna ako njezini proizvođači igraju po drukčijim pravilima od svojih kineskih rivala?
Zašto je slab yuan toliko važan
Kada je valuta neke zemlje slabija, proizvodi te zemlje postaju jeftiniji kupcima u inozemstvu.
To je jednostavna računica. Europski uvoznik za isti iznos eura može kupiti više kineske robe, dok europski proizvođači teže konkuriraju cijenama.
Zbog toga njemački kancelar Friedrich Merz upozorava da je umjetno slab yuan jedna od najvećih kineskih konkurentskih prednosti.
Sličan stav zauzimaju i brojni europski analitičari. Savjetodavno tijelo francuske vlade procjenjuje da je kineska valuta vjerojatno podcijenjena između 20 i 25 posto.
Ako su te procjene točne, riječ je o prednosti koja može biti jednako vrijedna kao državne subvencije ili carinske olakšice.
Zašto yuan ne jača unatoč ogromnom izvozu
Prema klasičnoj ekonomskoj teoriji, kineski trgovinski suficit trebao bi povećavati potražnju za yuanom.
Kina izvozi više nego što uvozi. To znači da strani kupci trebaju kinesku valutu za plaćanje robe, što bi dugoročno trebalo jačati njezin tečaj.
No to se ne događa u mjeri koju mnogi ekonomisti očekuju.
Prema Aliciji Garcia-Herrero iz briselskog think-tanka Bruegel, jedan od razloga leži u činjenici da dio prihoda od izvoza uopće ne završava u kontinentalnoj Kini.
Velik dio novca ostaje u Hong Kongu i ne pretvara se u yuan, čime se smanjuje pritisak na jačanje kineske valute.
To pokazuje koliko je današnja globalna trgovina složenija od klasičnih ekonomskih modela.
Problem Europe nije samo Kina
Iako Bruxelles često prstom pokazuje prema Pekingu, dio problema nalazi se i unutar same Europe.
Garcia-Herrero upozorava da je velik dio europskog gubitka konkurentnosti povezan s inflacijom koja je uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Rast cijena energije, veći troškovi proizvodnje i skuplja radna snaga povećali su troškove europskih kompanija upravo u trenutku kada se Kina suočava sa slabijom domaćom potražnjom i pojačano traži kupce na stranim tržištima.
Rezultat je sve veći pritisak na europske proizvođače.
Trgovinski deficit Europske unije s Kinom prošle je godine dosegnuo gotovo 360 milijardi eura. Prvi put sve članice EU-a, uključujući i Njemačku, ostvarile su deficit u trgovini s Kinom.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zato upozorava da takav trend dugoročno nije održiv.
Kina izvozi više nego ikada
Iza rasprave o valuti krije se još jedan problem.
Kinesko gospodarstvo posljednjih godina proizvodi više robe nego što je domaće tržište može apsorbirati. Viškovi se zato sve snažnije usmjeravaju prema izvozu.
Posebno se to vidi u sektorima poput:
- električnih vozila,
- baterija,
- solarne opreme,
- čelika,
- kemijske industrije.
Kada proizvodni kapaciteti rastu brže od potražnje, kompanije često snižavaju cijene kako bi zadržale proizvodnju.
To dodatno povećava pritisak na europske proizvođače koji posluju uz više troškove energije, rada i regulative.
Može li Europa odgovoriti?
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, Europska unija nema jednostavan alat kojim bi mogla utjecati na kineski tečaj.
Njemački kancelar Merz podsjetio je na sporazum Plaza iz 1985. godine, kada su najveće svjetske ekonomije zajednički djelovale kako bi oslabile američki dolar.
Danas je takav dogovor mnogo teže zamisliti.
Zbog toga Bruxelles traži drukčiji pristup. Umjesto pokušaja izravnog utjecaja na yuan, europske institucije žele pažljivije pratiti kineske izvozne cijene i sektore u kojima se pojavljuju prekomjerni proizvodni kapaciteti.
To bi moglo postati temelj za nove trgovinske mjere, istrage i zaštitne mehanizme.
Puno veća priča od tečaja
Rasprava o yuanu zapravo je rasprava o budućnosti europske konkurentnosti.
Ako kineski proizvođači imaju kombinaciju nižih troškova, velikih državnih potpora, golemih proizvodnih kapaciteta i povoljnijeg valutnog okruženja, europske kompanije suočavaju se s izazovom koji nadilazi pojedine industrije.
Zato pitanje više nije samo je li yuan podcijenjen.
Pitanje je može li Europa pronaći model rasta koji će joj omogućiti da ostane konkurentna u svijetu u kojem Kina sve agresivnije koristi svoju industrijsku snagu, a trgovina postaje sve više pitanje geopolitičke strategije.
Za europske kompanije, investitore i kreatore politika upravo će odgovor na to pitanje odrediti gospodarsku sliku sljedećeg desetljeća.
