Odluka slovenske vlade o povećanju dopuštenih marži na naftne derivate otvorila je mnogo širu raspravu od same cijene goriva. Dok energetske kompanije tvrde da su marže i dalje preniske za održivo poslovanje i ulaganja, dio političke oporbe upozorava da država ponovno stavlja interese velikih kompanija ispred interesa građana.
U središtu rasprave zapravo nije nekoliko centi po litri goriva.
Radi se o pitanju koje muči gotovo sve europske zemlje: kako istodobno zaštititi potrošače od visokih cijena energije i osigurati dovoljno prostora kompanijama za ulaganja u energetsku tranziciju i sigurnost opskrbe.
Zašto Petrol i Shell traže veće marže?
Energetske kompanije već godinama upozoravaju da regulirane marže ne prate rast troškova poslovanja.
Prema navodima kompanije Petrol Group, maksimalna dopuštena marža u Sloveniji i nakon posljednjih izmjena ostaje među najnižima u usporedivim zemljama regije.
Dok se u susjednim državama regulirane marže uglavnom kreću između 15 i 19 centi po litri, u Sloveniji iznose oko 11,5 centi po litri.
Za energetsku industriju problem nije samo visina marže.
Posljednjih godina značajno su porasli troškovi rada, logistike, financiranja, energije, održavanja infrastrukture i regulatornih obveza povezanih s dekarbonizacijom poslovanja.
Zbog toga kompanije tvrde da postojeći model više ne odražava stvarne tržišne uvjete.
Energetska tranzicija ima svoju cijenu
Jedan od manje vidljivih elemenata cijele rasprave odnosi se na biokomponente u gorivima.
Prema procjenama poslovnog lista Finance, nova pravila praktično povećavaju efektivnu dopuštenu maržu na približno 15 centi po litri.
Za energetske kompanije to je važna promjena jer troškovi korištenja biokomponenti do sada nisu bili adekvatno uključeni u regulatorni model.
To možda zvuči kao tehnički detalj, ali upravo se na takvim stavkama danas odlučuje brzina energetske tranzicije.
Europske energetske kompanije suočene su s pritiskom da istodobno smanjuju emisije, ulažu u obnovljive izvore energije i održavaju stabilnu opskrbu gorivom. Sve to zahtijeva kapital.
Ako regulatorni okvir ne omogućava povrat ulaganja, investicijski ciklusi postaju sporiji.
Što zapravo žele Petrol i Shell?
Iako pozdravljaju odluku vlade, i Petrol Group i Shell smatraju da je riječ tek o djelomičnom rješenju.
Obje kompanije otvoreno zagovaraju veći stupanj deregulacije tržišta goriva.
Njihov argument temelji se na činjenici da su globalna energetska tržišta posljednjih godina postala znatno nepredvidljivija.
Ratovi, geopolitičke napetosti, poremećaji opskrbnih lanaca i promjene cijena sirove nafte mogu u vrlo kratkom roku promijeniti ekonomiku poslovanja.
U takvom okruženju kompanije tvrde da administrativno određivanje cijena postaje sve teže održivo.
Prema njihovom stajalištu, tržišno formiranje cijena omogućilo bi brže prilagođavanje novim okolnostima i učinkovitije upravljanje rizicima.
Argument vlade: zaštita potrošača ostaje prioritet
S druge strane, potpuna deregulacija nosi i određene rizike.
Gorivo nije običan proizvod.
Ono utječe na cijene prijevoza, logistike, hrane i gotovo svih drugih sektora gospodarstva.
Zbog toga mnoge europske države i dalje zadržavaju određeni stupanj kontrole tržišta energenata.
Slovenska vlada pokušava pronaći srednji put.
S jedne strane povećava dopuštene marže kako bi ublažila pritisak na distributere, a s druge zadržava regulatorni okvir koji ograničava rast cijena za krajnje korisnike.
Pitanje je hoće li takav model dugoročno biti održiv.
Politički sukob otkriva dublju podjelu
Najglasnija kritika stigla je od Alenka Bratušek, bivše ministrice infrastrukture i predsjednice Odbora za nadzor javnih financija.
Prema njezinim tvrdnjama, povećanje marži donijet će trgovcima dodatnih oko 40 milijuna eura koristi te predstavlja pogodovanje velikim energetskim kompanijama.
Bratušek podsjeća da je tijekom energetske krize država smanjivala trošarine kako bi zaštitila građane od rasta cijena goriva, iako je to značilo značajan gubitak prihoda državnog proračuna.
Njezina kritika pokazuje koliko je energetska politika postala politički osjetljivo pitanje.
U razdoblju visokih životnih troškova svaka odluka koja povećava prihode velikih kompanija lako postaje predmet političkih sukoba.
Što iz ovog mogu naučiti druge zemlje regije?
Slovenski slučaj nije izoliran.
Slične rasprave vode se diljem Europe.
Države pokušavaju balansirati između tri često suprotstavljena cilja:
- zaštite potrošača,
- održive profitabilnosti energetskih kompanija,
- financiranja energetske tranzicije.
Problem je što je sve teže ostvariti sva tri cilja istodobno.
Ako su cijene strogo regulirane, kompanije imaju manje prostora za ulaganja.
Ako se tržište potpuno liberalizira, građani postaju izloženiji cjenovnim šokovima.
Zato se europske vlade sve češće nalaze između političkog pritiska birača i ekonomskih zahtjeva tržišta.
Rasprava o gorivu zapravo je rasprava o budućnosti energetike
Na prvi pogled riječ je o nekoliko centi marže po litri goriva.
U stvarnosti, rasprava je mnogo veća.
Pitanje nije trebaju li Petrol i Shell zaraditi više. Pitanje je kako financirati energetsku tranziciju, održavati sigurnost opskrbe i istodobno zaštititi građane od novih energetskih šokova.
Slovenija je sada pokušala pronaći kompromis.
Hoće li taj model zadovoljiti i kompanije i potrošače, pokazat će tek sljedeće godine.
No jedno je sigurno.
Energetska politika više nije samo pitanje cijena goriva. Ona postaje jedno od ključnih pitanja konkurentnosti gospodarstva, investicija i dugoročne energetske sigurnosti cijele regije.
