Energetski sektor zapadnog Balkana ulazi u razdoblje dubokih promjena. Nakon godina ovisnosti o ruskom plinu, regija se sve snažnije okreće alternativnim izvorima, a najvidljiviji akter tog procesa postale su Sjedinjene Američke Države.
LNG terminal na Krku, završen 2021., simbolizira novu fazu energetskog preustroja. Iako je projekt inicijalno zamišljen kao europski odgovor na rusku energetsku dominaciju, danas je postao ključna ulazna točka za američki plin i poluga šire američke strategije u regiji.
Američka administracija posljednjih godina otvoreno promovira koncept „energy dominance“, analizira u svom tekstu britasnka The Economist. Prema članku energija se definira kao instrument projekcije moći. Cilj više nije samo diversifikacija izvora, nego i potiskivanje europskih klimatskih politika koje Washington smatra prijetnjom američkim interesima. Zapadni Balkan, kao regija s niskom potrošnjom plina i ambicijom ulaska u EU, postao je idealan prostor za testiranje tog pristupa.
Primjer Bosne i Hercegovine
Primjer Bosne i Hercegovine pokazuje kako se energetski projekti pretvaraju u političke instrumente. Iako se o plinskoj interkonekciji s Hrvatskom raspravlja godinama, tek je američki pritisak doveo do naglog usvajanja zakonskih izmjena i dodjele projekta američkoj kompaniji bez prethodnog iskustva u energetici. Odluka je donesena bez javnog natječaja, što je izazvalo reakcije europskih institucija i doprinijelo ostavci visokog predstavnika. U pozadini se spominju veze investitora s osobama bliskima administraciji Donalda Trumpa, što dodatno komplicira političku sliku.
Slični obrasci vidljivi su i u drugim državama. Albanija je potpisala višemilijardski ugovor o opskrbi LNG‑om. Srbija, koja je godinama bila oslonjena na ruski Gazprom, sada je pod pritiskom da kupuje američki plin, dok se istovremeno otvara prostor za američke investicije u hidroenergetici. Sjeverna Makedonija i Kosovo također se suočavaju s intenzivnim američkim lobiranjem za izgradnju novih plinskih veza, čak i u trenucima kada lokalne vlade takve projekte smatraju nepotrebnima.
EU ne upravlja procesima
Europska unija nalazi se u nezavidnoj poziciji. S jedne strane, Bruxelles pozdravlja smanjenje ovisnosti o ruskim energentima. S druge, zabrinutost je da bi prevelika ovisnost o američkom plinu mogla usporiti energetsku tranziciju. Pored toga i otežati usklađivanje zakonodavstva zemalja kandidatkinja s europskim standardima. EU se teško natječe s američkim pristupom koji kombinira političku silu, brzu realizaciju i spremnost na suradnju s lokalnim političkim elitama, često izvan okvira dobrog upravljanja.
Za zapadni Balkan, energetska politika postaje polje na kojem se prelamaju interesi velikih sila. Američki LNG može doprinijeti sigurnosti opskrbe, ali istovremeno otvara pitanja dugoročne održivosti, transparentnosti i geopolitičke ovisnosti. Europska unija, ako želi zadržati utjecaj, morat će ponuditi modele koji kombiniraju zelenu tranziciju, financijsku podršku i bržu provedbu projekata. U suprotnom, regija bi mogla postati primjer kako energetska infrastruktura oblikuje političke odnose više nego ikada prije.
Autor: The Economist / prijevod i prilagodba Financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
