Norveška je desetljećima prihod od nafte pretvarala u dionice najvećih svjetskih kompanija. Rezultat te strategije danas vrijedi oko 2,3 bilijuna dolara. Samo u prvih šest mjeseci 2026. norveški državni fond zaradio je rekordnih 184 milijarde dolara.
Government Pension Fund Global ostvario je u prvom polugodištu dobit od 1,75 bilijuna norveških kruna, odnosno približno 184,3 milijarde dolara. Prinos je iznosio 9,4 posto, a glavni pokretač bile su tehnološke dionice.
Brojka je golema, ali još je zanimljivije pogledati odakle dolazi.
Norveška danas preko svog fonda posjeduje dijelove približno 7.100 kompanija diljem svijeta. U prosjeku drži oko 1,5 posto svih kompanija izlistanih na svjetskim burzama.
Zemlja koja se obogatila na nafti tako je postala jedan od najvećih vlasnika globalnog biznisa.
Od nafte do Nvidije, Applea i Alphabeta
Među najvećim ulaganjima fonda nalaze se kompanije koje danas određuju smjer tehnološke industrije.
Udio u Nvidiji vrijedan je oko 62 milijarde dolara. Slijede Apple s približno 52 milijarde i Alphabet s oko 50 milijardi. Fond u Microsoftu ima oko 35 milijardi dolara, a u tajvanskom proizvođaču čipova TSMC-u približno 34 milijarde.
Norveški fond prvi je put objavio i ulaganje u SpaceX. Njegov udio od 0,05 posto krajem lipnja vrijedio je oko 1,2 milijarde dolara.
Tu se najbolje vidi koliko se norveški model promijenio.
Novac zarađen prodajom nafte i plina danas sve više raste zahvaljujući čipovima, umjetnoj inteligenciji, softveru i drugim dijelovima globalne tehnološke ekonomije.
Ali upravo tu nastaje i novi problem.
Ono što donosi zaradu postaje i rizik
Rast najvećih tehnoloških kompanija doveo je do njihove sve veće težine u globalnim indeksima, a time i u portfelju norveškog fonda.
Krajem 2025. deset najvećih kompanija činilo je više od petine njegovih ukupnih ulaganja u dionice. Većina su američki tehnološki divovi.
CEO fonda Nicolai Tangen već je upozoravao da takva koncentracija predstavlja rizik kakav fond ranije nije imao.
Prvih nekoliko mjeseci ove godine pokazalo je zašto.
U prvom tromjesečju fond je izgubio 636 milijardi norveških kruna, odnosno oko 68 milijardi dolara. Prinos je bio negativnih 1,9 posto, a među glavnim razlozima bio je pad velikih tehnoloških dionica.
Nekoliko mjeseci kasnije slika je potpuno drukčija: fond objavljuje najveću polugodišnju dobit u svojoj povijesti.
Isti sektor koji je početkom godine izbrisao desetke milijardi dolara sada je jedan od glavnih razloga rekordnog rezultata.
Kako je Norveška izgradila državni fond od 2,3 bilijuna dolara
Priča je počela mnogo skromnije.
Prvi kapital prebačen je u fond 1996. godine. Ideja nije bila jednostavno uštedjeti prihod od nafte, nego ga pretvoriti u financijsku imovinu koja će stvarati vrijednost i kada prihodi od fosilnih goriva počnu padati.
Fond zato gotovo sav kapital ulaže izvan Norveške.
Time se država štiti od pretjerane ovisnosti o vlastitom gospodarstvu, a naftno bogatstvo pretvara u udjele u kompanijama, obveznicamaObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni..., nekretninama i infrastrukturi diljem svijeta.
Danas je rezultat te politike toliko velik da fond više nije samo norveška štednjaU ponudama kreditnih institucija postoje različiti oblici i... za budućnost.
Postao je važan dio financiranja sadašnjosti.
Četvrtina državne potrošnje oslanja se na fond
Prije desetak godina prihodi povezani s fondom pokrivali su oko deset posto norveške javne potrošnje. Danas je taj udio približno 25 posto.
Upravo zato Tangen ovih dana šalje poruku koja zvuči gotovo neobično uz rekordnu zaradu.
Prema Reutersu, upozorio je da Norveška mora biti spremna i na scenarij velikog tržišnog sloma te da se razdoblje iznimno snažnih prinosa posljednjih desetljeća ne smije uzimati zdravo za gotovo.
Fond je snažno rastao u vremenu relativno niske inflacijeInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre..., niskih kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... i globalizacije. Današnje okruženje donosi više kamate, trgovinske barijere i geopolitičke rizike.
Zato rekordnih 184 milijarde dolara govori dvije priče.
Prva pokazuje koliko je uspješna bila odluka da se privremeno naftno bogatstvo pretvori u globalnu financijsku imovinu.
Druga je upozorenje koliko je taj uspjeh danas povezan s kretanjem relativno malog broja najvećih svjetskih kompanija.
Norveška je uspjela smanjiti ovisnost svog bogatstva o nafti. Ali sada mora paziti da je ne zamijeni ovisnošću o tržištima koja su joj upravo donijela rekordnu zaradu.
