Dvije godine Berlin je svoj udjel u Commerzbank koristio kao jednu od posljednjih poluga protiv UniCreditova preuzimanja. Sada se prvi put ozbiljno razmatra mogućnost da upravo tih 12,7 posto završi u rukama talijanske banke.
Prema informacijama koje je objavio Bloomberg, dio visokih dužnosnika njemačke vlade spreman je razgovarati o prodaji državnog udjela UniCreditu ako dvije banke prethodno postignu dogovor o budućoj strategiji Commerzbank.
To zasad nije službena odluka Berlina.
No sama spremnost na razgovor predstavlja novi zaokret u gotovo dvogodišnjoj borbi.
UniCredit je nakon završetka ponude već dosegnuo 47,59 posto kapitala Commerzbank i 49,65 posto glasačkih prava.
Ako bi tome dodao cijeli njemački državni paket, njegov bi vlasnički udjel prešao 60 posto.
To bi Andrei Orcelu dalo znatno čvršću kontrolu nad njemačkom bankom. Ali posao time još ne bi bio završen. Za određene ključne korporativne odluke i potpuniju integraciju važna je granica od 75 posto vlasništva.
Berlinova posljednja velika poluga
Do prije nekoliko mjeseci takav scenarij izgledao je malo vjerojatno.
Njemačka vlada protivila se načinu na koji je UniCredit gradio poziciju u Commerzbank. Berlin je pritom isticao zaštitu zaposlenih, Frankfurt kao financijsko središte i posebno kreditiranje njemačkog Mittelstanda.
Još u lipnju izvori njemačke vlade govorili su da su neki UniCreditovi dugoročni planovi teško provedivi dok država zadržava svoj paket.
Sada se logika mijenja.
Ako Berlin više ne može realno spriječiti UniCredit da postane dominantni vlasnik, 12,7 posto može pokušati pretvoriti iz obrambenog zida u pregovarački kapital.
Drugim riječima, eventualna prodaja mogla bi biti povezana s jamstvima o radnim mjestima, poslovnom modelu Commerzbank, položaju Frankfurta i odnosu prema njemačkim kompanijama.
To je nastavak promjene odnosa snaga u kojoj Berlinov udjel postaje ključna pregovaračka poluga.
Commerzbank više ne vodi istu bitku
Promijenio se i stav same banke.
Predsjednik nadzornog odbora Jens Weidmann krajem srpnja priznao je da je odnos snaga nakon UniCreditove ponude postao jasan i otvorio vrata konstruktivnim razgovorima.
Početkom kolovoza i izvršna direktorica Bettina Orlopp potvrdila je razgovore s UniCreditom te rekla da povezivanje dviju banaka može stvoriti vrijednost.
To je bitan odmak od ranijeg otvorenog otpora.
Ali jedna je razlika važna: razgovori još nisu prerasli u formalne pregovore o spajanju.
Andrea Orcel i Bettina Orlopp razgovarali su početkom kolovoza, ali bez otvaranja formalnih pregovora o spajanju. Fokus je zasad na proceduralnim i računovodstvenim pitanjima koja bi pratila moguću konsolidaciju Commerzbank.
To sada postaje posebno važno.
Ako je Berlin doista spreman razmotriti prodaju svojih 12,7 posto tek nakon dogovora o budućoj strategiji banke, upravo sadržaj razgovora UniCredita i Commerzbank mogao bi postati sljedeća prijelomna točka cijelog procesa.
ECB zasad ne vidi razlog za blokadu
Ni na regulatornoj strani nema mnogo znakova da bi transakcija mogla biti zaustavljena.
Prema internom dokumentu u koji je imao uvid Reuters, Europska središnja banka u preliminarnoj procjeni nije pronašla materijalnu osnovu za protivljenje preuzimanju.
Konačna odluka očekuje se u rujnu ili listopadu.
ECB ipak upozorava na složenu i potencijalno dugotrajnu integraciju, pitanja upravljanja te kulturne razlike između dviju banaka. Njemački BaFin bio je još kritičniji prema UniCreditovu pristupu tijekom preuzimanja.
Ali nijedna od tih primjedbi zasad ne izgleda kao prepreka dovoljna za zaustavljanje transakcije.
Više nije pitanje ulazi li UniCredit, nego pod kojim uvjetima
Prodaja njemačkog udjela još nije dogovorena. Upravo je to najvažnija ograda cijele priče.
Ali odnos snaga danas izgleda bitno drukčije nego prije samo nekoliko mjeseci.
UniCredit ima gotovo polovicu glasačkih prava. Commerzbank više ne odbija razgovore. ECB preliminarno ne vidi razlog za blokadu. A dio njemačke vlade sada je, prema dostupnim informacijama, spreman razgovarati i o prodaji državnog paketa.
Ni prelazak 60 posto ne bi automatski završio cijelu priču. UniCredit bi za dublju integraciju morao nastaviti graditi vlasničku poziciju prema važnoj granici od 75 posto.
No politički zaokret Berlina mogao bi biti važniji od same matematike.
Ako Njemačka doista odluči prodati svojih 12,7 posto, neće samo povećati UniCreditov vlasnički udjel. Pokazat će da se njemačka strategija konačno pomaknula s pokušaja zaustavljanja preuzimanja na pokušaj određivanja uvjeta pod kojima će se ono dogoditi.
