Premier liga ponovno ruši rekorde. Engleski klubovi ovog su ljeta već potrošili oko 2,7 milijardi eura na nove igrače, iako prijelazni rok još nije završen.
Brojka je još zanimljivija kada se usporedi s njihovim poslovnim rezultatima. Klubovi ostvaruju rekordne prihode, ali su posljednju sezonu zajedno završili s gotovo milijardu funti gubitka prije poreza.
Kako klubovi koji gube gotovo milijardu funti mogu potrošiti 2,7 milijardi eura na igrače?
Odgovor je u kombinaciji golemih prihoda, prodaje igrača, načina na koji se transferi evidentiraju u računovodstvu i financijskih pravila koja ne gledaju samo iznos ispisan na transfernom ugovoru.
Rekord još nije konačan
Prema Financial Timesu, klubovi Premier lige već su potrošili oko 2,7 milijardi eura, a među najvećim potrošačima je Chelsea s približno 408 milijuna eura.
No njegova neto potrošnja znatno je niža i iznosi oko 245 milijuna eura.
Upravo ta razlika između bruto i neto potrošnje pokazuje zašto golemi iznosi s transfernog tržišta ne daju cijelu financijsku sliku.
Klubovi ne samo da kupuju igrače. Oni ih i prodaju.
A kupnja i prodaja u financijskim izvještajima nemaju jednak vremenski učinak.
Transfer od 100 milijuna nije odmah trošak od 100 milijuna
Ako klub kupi igrača za 100 milijuna eura i potpiše s njim petogodišnji ugovor, transferna naknada u pravilu se ne prikazuje kao 100 milijuna eura troška prve godine.
Trošak se raspoređuje kroz trajanje ugovora.
Pojednostavljeno, transfer od 100 milijuna eura na pet godina značio bi približno 20 milijuna eura amortizacijeAmortizacija je (u knjigovodstvu) postupak postupnog umanj... godišnje.
Prodaja igrača funkcionira drukčije.
Ako klub proda nogometaša za iznos veći od njegove preostale knjigovodstvene vrijednosti, dobit od prodaje može se evidentirati odmah.
Zato klub tijekom jednog prijelaznog roka može kupiti igrače za nekoliko stotina milijuna eura, a da isti iznos ne optereti rezultat te poslovne godine.
Bruto vrijednost transfera zato nije isto što i godišnji trošak kluba.
Rekordni prihodi, gotovo milijardu funti gubitka
To ipak ne znači da financijski rizik ne postoji.
Premier liga ima nevjerojatnu sposobnost stvaranja prihoda, ali i njihova trošenja.
Deloitteovi podaci pokazuju da su klubovi u sezoni 2024./25. ostvarili rekordnih 6,8 milijardi funti prihoda, osam posto više nego godinu prije. Komercijalni prihodi porasli su 13 posto na 2,4 milijarde funti, dok su prihodi na dan utakmica prvi put premašili milijardu.
Istodobno je zajednički gubitak prije poreza skočio sa 135 na čak 948 milijuna funti.
Taj smo paradoks već vidjeli kroz pitanje zašto investitori ulažu milijarde u nogometne klubove koji istodobno gube milijune. Novi transferni rekord pokazuje drugu stranu iste priče.
Veliki prihodi stvaraju prostor za veliku potrošnju, ali ne jamče profit.
Engleska financijski bježi ostatku Europe
Još je zanimljivije usporediti Premier ligu s konkurencijom.
Već krajem srpnja engleski klubovi na transfere su potrošili više nego Bundesliga, La Liga, Serie A i Ligue 1 zajedno.
To pokazuje da se ne radi samo o nekoliko bogatih engleskih klubova.
Najveća prednost Premier lige upravo je širina njezine financijske moći. Vrijedna televizijska prava, komercijalni prihodi i globalna publika daju veliku kupovnu moć i klubovima koji nisu tradicionalni europski velikani.
U drugim ligama prihodi su znatno koncentriraniji na samom vrhu. Primjerice, Real Madrid i Barcelona zajedno stvaraju više od polovice ukupnih prihoda La Lige.
U Engleskoj klub iz sredine tablice zato na tržištu transfera može konkurirati imenima koja igraju Ligu prvaka u drugim europskim ligama.
Premier liga ne pobjeđuje samo zato što su joj najveći klubovi bogati. Pobjeđuje zato što je bogat gotovo cijeli njezin ekosustav.
Zašto financijska pravila ne zaustavljaju transfere
Ove sezone mijenja se i način na koji Premier liga kontrolira potrošnju.
Novi sustav Squad Cost Ratio ograničava koliko klubovi mogu izdvajati za momčad u odnosu na svoje nogometne prihode i rezultat trgovanja igračima.
Osnovna granica postavljena je na 85 posto relevantnih prihoda, uz mehanizme koji ostavljaju određenu fleksibilnost, ali i predviđaju sankcije za prekoračenja.
Zato nova financijska pravila Premier lige ne određuju jednostavno koliko milijuna klub smije potrošiti tijekom jednog prijelaznog roka. Gledaju širu financijsku sliku i odnos troškova momčadi prema prihodima.
Klub koji zarađuje više zato ima i veći prostor za potrošnju.
A Premier liga upravo tu ima golemu prednost.
Deloitte procjenjuje da su njezini prihodi već u sezoni 2025./26. vjerojatno premašili sedam milijardi funti, potaknuti novim ciklusom televizijskih prava i uspjesima engleskih klubova u europskim natjecanjima.
Ali postoji i druga strana.
Plaće igrača već su dosegnule rekordnih 4,4 milijarde funti, a samo osam klubova ostvarilo je operativnu dobit u sezoni 2024./25.
Više novca, dakle, ne znači automatski i zdravije poslovanje.
Koliko dugo može trajati utrka?
Rekordnih 2,7 milijardi eura može se promatrati na dva načina.
S jedne strane, to je demonstracija financijske snage lige koju ostatak Europe sve teže prati. Veći prihodi omogućuju veće transfere, bolji igrači povećavaju atraktivnost lige, a veća publika donosi još više televizijskog i komercijalnog novca.
S druge strane, rekord dolazi nakon sezone u kojoj su klubovi zajedno izgubili gotovo milijardu funti prije poreza.
Upravo tu leži granica tog modela.
Premier liga očito nema problem s pronalaženjem novca. Pitanje je koliko dugo prihodi mogu rasti dovoljno brzo da prate njezinu potrebu da ga troši.
A ovogodišnji račun još nije konačan.
Prijelazni rok zatvara se tek 1. rujna.
