Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde mogla bi tijekom 2027. preuzeti vodstvo Svjetskog ekonomskog foruma. Na prvi pogled riječ je o još jednoj velikoj kadrovskoj promjeni. U stvarnosti, ulog je mnogo veći: tko će redefinirati Davos nakon odlaska njegova osnivača Klausa Schwaba?
Švicarski Neue Zürcher Zeitung objavio je da je Lagarde na nedavnom sastanku Upravnog odbora WEF-a u blizini Ženeve predstavljena kao moguća kandidatkinja za čelnu poziciju. Prema izvorima lista, odgovorila je da je „spremna služiti“, prenosi Reuters.
Odluka još nije donesena. ECB izvještaj nije komentirao, a nije poznato ni kada bi Lagarde eventualno mogla preuzeti novu funkciju.
Ipak, mogućnost više ne izgleda kao obična spekulacija.
Tajming nije slučajan
Lagardein osmogodišnji mandat na čelu ECB-a završava 31. listopada 2027. Još u veljači, na pitanje Wall Street Journala o mogućem odlasku u WEF nakon ECB-a, odgovorila je da je to „jedna od mnogih opcija“.
U međuvremenu je prvi put ostavila otvorenom i mogućnost ranijeg odlaska iz Frankfurta.
No važniji detalj često ostaje u drugom planu: Lagarde već godinama poznaje WEF iznutra. Članica je njegova Board of Trustees od studenoga 2019., iste godine kada je preuzela ECB.
Zato njezin eventualni dolazak ne bi bio klasično dovođenje vanjskog kandidata.
WEF bi vodstvo mogao povjeriti osobi koja već poznaje njegovu strukturu, ali istodobno donosi iskustvo iz samog vrha globalnog financijskog sustava.
Davos traži novo lice
Lagarde bi, međutim, preuzela instituciju koja prolazi kroz najveću promjenu u svojoj povijesti.
Klaus Schwab osnovao je organizaciju 1971. i više od pola stoljeća bio gotovo neodvojiv od njezina identiteta. U travnju 2025. napustio je predsjedničku funkciju i Board of Trustees.
WEF je potom proveo neovisnu istragu nakon anonimnih optužbi protiv Schwaba i njegove supruge Hilde. Istraga nije pronašla dokaze o materijalnim nepravilnostima, ali je ukazala na manje probleme povezane s granicom između privatnih aktivnosti i poslovanja Foruma.
Time pitanje nasljednika nije postalo jednostavnije.
U veljači ove godine odstupio je i Børge Brende, predsjednik i izvršni direktor WEF-a tijekom prethodnih osam i pol godina. Alois Zwinggi preuzeo je funkciju privremenog predsjednika i CEO-a, dok su Larry Fink, šef BlackRocka, i André Hoffmann, potpredsjednik Rochea, na čelu Board of Trustees.
WEF tako istodobno mijenja ljude i model upravljanja.
Lagarde je gotovo napravljena za Davos
Malo je kandidata čija bi biografija toliko odgovarala instituciji koja pokušava povezivati politiku, kapital i međunarodne organizacije.
Lagarde je bila francuska ministrica financija. Od 2011. do 2019. vodila je Međunarodni monetarni fond, a zatim preuzela ECB.
Posljednjih godina njezina se uloga dodatno promijenila. Monetarna politika više se ne svodi samo na kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... i inflacijuInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre.... Geopolitika, trgovinski ratovi, energija, sigurnost opskrbnih lanaca i tehnološka ovisnost sve više određuju odluke koje završavaju na stolu središnjih bankara.
Zato ECB više ne može promatrati inflaciju odvojeno od sila koje je stvaraju. Ratovi, energija, trgovinske barijere i poremećaji opskrbnih lanaca mogu postati monetarni problem mnogo prije nego što njihove posljedice postanu vidljive u službenoj statistici.
Upravo na tom prostoru djeluje i Davos.
Ali što WEF želi postati?
To je važnije pitanje od samog imena budućeg predsjednika.
WEF je desetljećima počivao na Schwabovoj ideji povezivanja kompanija, vlada, međunarodnih institucija i civilnog društva. Njegova stvarna moć nikada nije proizlazila iz formalnih ovlasti.
WEF ne određuje kamatne stope. Ne donosi zakone. Nema državni proračun.
Njegova moć je u mreži.
Jednom godišnje u Davosu za istim stolovima završavaju predsjednici država, premijeri, središnji bankari, tehnološki milijarderi, investitori i čelnici najvećih međunarodnih institucija.
Nakon Schwabova odlaska pojavilo se pitanje može li takav model opstati bez čovjeka koji ga je desetljećima personificirao.
Lagarde bi mogla ponuditi odgovor.
Od formalne prema mrežnoj moći
Njezin eventualni prelazak iz ECB-a u WEF imao bi i zanimljivu simboliku.
Na čelu ECB-a Lagarde raspolaže jednom od najmoćnijih formalnih ekonomskih poluga na svijetu. Odluke institucije koju vodi utječu na cijenu novca za stotine milijuna ljudi i kompanija.
WEF nema ništa slično.
Ali ima pristup ljudima koji te odluke donose.
Lagarde bi zato iz institucije monetarne vlasti prešla na čelo organizacije čiji utjecaj proizlazi iz sposobnosti povezivanja politike, kapitala i globalnih institucija.
U trenutku kada se globalizacija fragmentira, trgovinski odnosi zaoštravaju, a Europa pokušava pronaći vlastitu poziciju između SAD-a i Kine, upravo bi takva vrsta utjecaja mogla ponovno dobiti na važnosti.
Zato priča o njezinu mogućem odlasku u Davos nije samo priča o sljedećem poslu Christine Lagarde.
To je pitanje što Svjetski ekonomski forum želi postati nakon Klausa Schwaba.
I možda još važnije: tko danas ima dovoljno političkog, financijskog i institucionalnog autoriteta da Davosu ponovno definira svrhu.
