Europa više nije samo poligon za testiranje autonomnih automobila. Postaje tržište za koje se bore najveće američke i kineske tehnološke kompanije.
Waymo robotaksi stiže u München, a ako regulatorna odobrenja budu išla prema planu, stanovnici bavarske prijestolnice prve potpuno autonomne komercijalne vožnje mogli bi koristiti krajem 2027. godine.
Prije toga slijedi manje spektakularan, ali ključan posao. Waymova vozila već će se tijekom 2026. pojaviti na ulicama Münchena, no za njihovim će upravljačem još biti ljudi.
Počinje mapiranje grada.
Waymo robotaksi prvo mora naučiti München
Waymo će najprije izraditi detaljne karte lokalne cestovne mreže, a potom testirati svoj sustav sa posebno obučenim stručnjacima za autonomnu vožnju za upravljačem.
Cilj je prilagoditi Waymo Driver prometnim uvjetima koji se razlikuju od američkih gradova u kojima kompanija već posluje – od povijesnih ulica do drugačijih prometnih pravila i ponašanja sudionika u prometu.
Prema službenom planu kompanije, komercijalna usluga trebala bi biti otvorena javnosti prema kraju 2027., nakon potrebnih regulatornih odobrenja.
Za Waymo, kompaniju u vlasništvu Alphabeta, to bi značilo prvi komercijalni ulazak na tržište Europske unije.
Ali važnije je gdje ulazi.
Zašto baš München?
Waymo za europski početak nije odabrao samo veliki i bogati grad.
Odabrao je jedno od središta europske automobilske industrije.
München je dom BMW-a, Bavarska ima snažnu mrežu automobilskih dobavljača, istraživačkih institucija i tehnoloških kompanija, a Njemačka regulatorni okvir koji omogućuje autonomnu vožnju razine 4 u određenim područjima ima još od 2021. godine.
Zato dolazak američke tehnološke kompanije ima i simboličnu težinu.
Industrija koja je desetljećima određivala kako će izgledati automobil sada na vlastitim ulicama dobiva konkurenta koji ga prije svega promatra kao tehnološku platformu.
Tu počinje mnogo veća priča od nekoliko autonomnih automobila na ulicama Münchena.
Waymo više ne dokazuje da tehnologija radi
Waymo iza sebe ima više od 20 milijuna vožnji i stotine tisuća komercijalnih vožnji tjedno. Kompanija navodi i više od 350 milijuna potpuno autonomno prijeđenih kilometara na javnim cestama.
Prema njezinim podacima, vozila bilježe 16 puta manje nesreća s teškim ozljedama od ljudskih vozača, 14 puta manje nesreća s ozlijeđenim pješacima te šest puta manje onih s ozlijeđenim biciklistima.
Te brojke dolaze iz samog Wayma i treba ih promatrati u kontekstu njegove metodologije i tržišta na kojima su prikupljene. No razmjer operacija pokazuje nešto važnije.
Waymo više ne pokušava dokazati da autonomni automobil može voziti. Pokušava dokazati da se takva usluga može pretvoriti u veliki biznis.
München je dio tog testa.
Kompanija ondje najavljuje i lokalne operacije flote te nova visokokvalificirana radna mjesta, što pokazuje da Njemačku ne vidi samo kao tehnološki poligon.
Europa već ima robotaksije
Waymo pritom ne dolazi na prazno tržište.
Zagreb je ove godine postao jedno od zanimljivijih mjesta europske autonomne mobilnosti. Verne je pokrenuo komercijalnu robotaksi uslugu, a autonomne vožnje mogu se naručiti i putem Uberove aplikacije.
U vozilima je zasad prisutan licencirani operater koji nadzire sustav. Sljedeća velika granica je potpuno uklanjanje čovjeka iz vozila.
Upravo to Waymo želi napraviti u Münchenu.
Istodobno priprema London, dok Uber, Wayve, Pony.ai, Baidu i drugi igrači grade vlastita partnerstva i planove za europsko tržište.
Utrka više nije oko toga hoće li robotaksi doći u Europu. Došao je. Utrka je oko toga tko će ga prvi pretvoriti u masovnu uslugu.
Automobil više nije jedini proizvod
Tu se mijenja i priroda konkurencije.
Desetljećima su se proizvođači automobila natjecali u motorima, dizajnu, kvaliteti, cijeni i brendu. Elektrifikacija je dio vrijednosti premjestila prema baterijama i softveru.
Autonomna vožnja ide korak dalje.
Ako automobil može sam prevoziti putnika, vrijednost više nije samo u prodaji vozila. Ona se seli prema softveru koji njime upravlja, podacima, floti, platformi preko koje se vožnja naručuje i odnosu s korisnikom.
Zato se više ne natječu samo automobilske kompanije. Natječu se čitavi tehnološki ekosustavi.
München će biti jedno od mjesta na kojima ćemo vidjeti tko u toj utrci ima prednost.
Europa mora odlučiti želi li voziti ili biti vožena
Waymov dolazak zato je više od još jednog tehnološkog lansiranja.
Američka kompanija u Europu dolazi s milijunima vožnji iz stvarnog prometa. Kineske kompanije ubrzano razvijaju vlastite sustave. Uber gradi mrežu partnerstava koja autonomna vozila različitih proizvođača može povezati s milijunima korisnika.
Europa ima automobilsku industriju, inženjersko znanje, infrastrukturu i veliko tržište.
Ali to više nije dovoljno ako se najveći dio nove vrijednosti u automobilu seli prema tehnologiji koja njime upravlja.
Kada Waymo robotaksi krene bez vozača ulicama Münchena, najvažnije pitanje zato neće biti može li automobil sam pronaći put kroz grad.
Bit će tko kontrolira tehnologiju, podatke i poslovni model iza te vožnje.
Jer utrka za budućnost automobila više se ne odlučuje samo u tvornici.
Sve češće odlučuje se u softveru.
