Nakon gotovo dvije godine protivljenja UniCreditovu pokušaju preuzimanja Commerzbanka, Berlin prvi put izravno sjeda za stol s Andreom Orcelom. Njemački ministar financija Lars Klingbeil trebao bi se 14. rujna sastati s izvršnim direktorom UniCredita i izravno mu predstaviti poziciju njemačke vlade.
Sastanak dolazi u trenutku kada je UniCredit stigao nadomak polovice glasačkih prava, Commerzbank ublažava retoriku, a Europska središnja banka naginje regulatornom odobrenju transakcije.
Reuters navodi da Klingbeil namjerava Orcelu izravno predstaviti poziciju Berlina, uključujući važnost Commerzbanka za financiranje njemačkog gospodarstva i Frankfurt kao financijsko središte.
To ne znači da je Njemačka prihvatila preuzimanje. Ali pokazuje da bitka između UniCredita i Commerzbanka ulazi u drukčiju fazu.
Orcel je stigao nadomak polovice Commerzbanka
UniCredit je prvi udio u Commerzbanku kupio u rujnu 2024., a Orcel je zatim postupno povećavao svoju poziciju.
Danas talijanska banka kroz izravni udio, dionice ponuđene u postupku preuzimanja i financijske instrumente ima 47,59 posto ekonomske izloženosti Commerzbanku. Nakon potrebnih regulatornih odobrenja ta pozicija može odgovarati gotovo polovici glasačkih prava. Njemačka država još drži nešto više od 12 posto banke.
Dolazak nadomak polovice Commerzbanka Orcelu ipak nije riješio problem političkog i institucionalnog prihvaćanja preuzimanja. Sastanak s Klingbeilom pokazuje da se upravo taj dio priče sada počinje mijenjati.
Orcelova pozicija pritom ne znači da je dobio široku podršku neovisnih vlasnika. Od 17,6 posto kapitala ponuđenog UniCreditu u takeoveru, prema podacima Commerzbanka samo je oko 2,7 posto došlo od institucionalnih i malih investitora.
Orcel je, dakle, stigao nadomak polovice glasova bez široke podrške neovisnih dioničara.
Što Berlin želi zaštititi
Commerzbank za Berlin nije važan samo zbog vlasništva. Banka ima snažnu poziciju u financiranju njemačkog Mittelstanda, dok vlada želi zaštititi radna mjesta, Frankfurt kao financijsko središte i ulogu banke u kreditiranju njemačkih kompanija.
Upravo zato razgovor 14. rujna može biti važniji zbog onoga što dolazi nakon vlasničkih postotaka.
Ako Berlin zaključi da Orcelov prodor više ne može jednostavno zaustaviti, pokušat će utjecati na uvjete pod kojima bi preuzimanje bilo prihvatljivo.
Prema Reutersovim izvorima, UniCredit bi mogao jamčiti budućnost radnih mjesta. Teže će biti pitanje lokacije ključnih funkcija eventualno spojene grupe. Berlin želi zaštititi Frankfurt, dok UniCredit želi zadržati svoju talijansku bazu.
Njemački državni udio pritom postaje važna pregovaračka poluga. Predsjednik nadzornog odbora Commerzbanka Jens Weidmann smatra da bi država svojih nešto više od 12 posto zasad trebala zadržati, a otvorio je i pitanje promjene njemačkih pravila o preuzimanjima nakon Orcelova prodora.
ECB povećava pritisak na Berlin
Njemački otpor bio bi jednostavniji kada bi regulator vidio razlog za zaustavljanje transakcije. Zasad ga ne vidi.
Prema dokumentu u koji je Reuters imao uvid, Europska središnja banka naginje odobrenju UniCreditova preuzimanja, iako konačna odluka još nije donesena.
ECB vidi rizike povezane s upravljanjem novom grupom, kulturnim razlikama i složenošću integracije. No zasad nije identificirao problem koji bi sam po sebi opravdao blokiranje transakcije.
To Berlin stavlja u neugodan položaj.
Njemačka želi zaštititi nacionalno važnu banku upravo dok europske institucije godinama traže više prekograničnih spajanja i veće banke sposobne konkurirati američkim rivalima.
Ako ECB na kraju da zeleno svjetlo, političko protivljenje postaje teže održavati samo argumentom da Commerzbank mora ostati njemački.
Commerzbank za stol ne dolazi iz pozicije slabosti
Promijenio se i ton same banke.
Commerzbank je mjesecima tvrdio da UniCreditova ponuda podcjenjuje njegovu vrijednost i da obećane sinergije ne opravdavaju rizike spajanja. Glavna izvršna direktorica Bettina Orlopp ovog je mjeseca ipak rekla da bi povezivanje s UniCreditom moglo stvoriti vrijednost za obje strane te izrazila optimizam da se može pronaći zajednička osnova.
To nije podrška Orcelovoj ponudi, ali jest važna promjena tona.
I ne dolazi iz pozicije slabosti.
Commerzbank je u prvom polugodištu 2026. ostvario rekordne rezultate, dok je neto dobit samo u drugom tromjesečju gotovo udvostručena na 898 milijuna eura.
Orlopp zato s Orcelom ne razgovara kao direktorica banke koja mora pronaći kupca, nego banke koja pokušava dokazati da može stvarati vrijednost i samostalno.
Tržište je u međuvremenu snažno povećalo vrijednost obje banke. Dionica Commerzbanka približno se utrostručila od prvog ulaska UniCredita u rujnu 2024., dok je UniCredit dosegnuo najvišu razinu od 2009.
Najveći rizik počinje tek nakon preuzimanja
Ako se UniCredit i Commerzbank spoje, nastala bi bankarska grupa s više od 1,3 bilijuna eura imovine. UniCredit procjenjuje i da bi kombinacija mogla donijeti oko 1,3 milijarde eura troškovnih ušteda.
Na papiru to izgleda kao snažan argument za spajanje.
Problem je što dio vrijednosti Commerzbanka počiva upravo na onome što je teško staviti u tablicu sinergija – dugoročnim odnosima s njemačkim Mittelstandom.
Orcel je UniCredit učinio profitabilnijim rezanjem troškova, pojednostavljivanjem upravljanja i snažnom disciplinom kapitala. Takav recept ne mora imati isti učinak u banci kojoj je blizak odnos s njemačkim srednjim kompanijama važan dio konkurentske prednosti.
Ono što je UniCredit učinilo efikasnijim ne mora automatski biti ono što će Commerzbank učiniti vrjednijim.
Ako rezanje troškova oslabi odnose s kompanijama zbog kojih je Commerzbank važan njemačkom gospodarstvu, dio planiranih sinergija mogao bi istodobno uništavati vrijednost koju UniCredit želi kupiti.
Zato pitanja radnih mjesta, sjedišta i autonomije njemačkog poslovanja nisu samo politička. Ona su i poslovna.
Što se zapravo odlučuje u Berlinu
Sastanak 14. rujna neće odlučiti sudbinu Commerzbanka. Ali mogao bi pokazati koliko se odnos snaga promijenio.
Orcel je stigao nadomak polovice glasačkih prava. Commerzbank ponovno razgovara s UniCreditom i pritom ostvaruje rekordne rezultate. ECB naginje regulatornom odobrenju. Berlin još ima svoj vlasnički udio i političku mogućnost inzistirati na zaštiti Frankfurta, radnih mjesta i financiranja njemačkih kompanija.
Pitanje zato više nije samo može li Andrea Orcel preuzeti Commerzbank. Sve više postaje pitanje što će Berlin tražiti ako zaključi da ga više ne može jednostavno držati podalje.
