Proizvodnja električne energije u FBiH u srpnju je pala na 508 GWh, s 533 GWh godinu ranije. Pad od 4,7 posto ne zvuči dramatično.
Važnije je gdje je nestalo tih 25 GWh.
Hidroelektrane nisu bile glavni problem. Najveći dio pada došao je iz termoelektrana, upravo u mjesecu u kojem je proizvodnja mrkog ugljena smanjena gotovo 30 posto, a lignita oko 19 posto.
To otkriva puno veći problem od jednog slabijeg mjeseca: FBiH još treba termoelektrane, ali sve teže osigurava domaće gorivo na kojem one počivaju.
Termoelektrane su povukle proizvodnju prema dolje
U srpnju su termoelektrane dale oko 61 posto ukupno proizvedene električne energije u FBiH, hidroelektrane nešto više od 31 posto, a vjetroelektrane oko osam posto.
U odnosu na isti mjesec prošle godine hidroproizvodnja je bila veća. Pad se dogodio prvenstveno na strani termoelektrana.
Podaci NOSBiH-a pokazuju da su TE Tuzla i TE Kakanj zajedno proizvele približno 27 GWh manje električne energije nego u srpnju 2025.
To je gotovo jednako ukupnom padu proizvodnje u cijeloj Federaciji.
Ne znači da se svaki izgubljeni megavatsat može izravno pripisati manjku ugljena. Ali pokazuje gdje se nalazi ključna slabost srpanjskog rezultata.
Ugljena je manje, a termoelektrane ga još trebaju
Proizvodnja mrkog ugljena pala je s oko 301 tisuću tona u srpnju prošle godine na približno 212 tisuća tona ove godine.
To je gotovo trećinu manje.
Istodobno je proizvodnja lignita smanjena sa 140 tisuća na približno 113 tisuća tona.
Ukupno je proizvedeno oko 116 tisuća tona manje mrkog ugljena i lignita nego godinu ranije.
Problem nije nastao ovog ljeta. Vlada FBiH je još u ožujku zadužila Elektroprivredu BiH da nabavi dodatnih 400.000 tona mrkog ugljena za potrebe TE Kakanj.
Još u lipnju iz EPBiH upozoreno je da rudnici ne ostvaruju planiranu proizvodnju ugljena za 2026.
Ipak, ni među rudnicima slika nije jednaka. Kreka je upravo u srpnju proizvela 130.000 tona ugljena, najviše u jednom mjesecu tijekom posljednje tri godine.
Zato problem nije jednostavno u tome da svi rudnici proizvode manje. Problem je može li sustav kontinuirano osiguravati količine potrebne termoelektranama.
Hercegovina pokazuje drugu stranu energetskog rizika
Promatrati proizvodnju električne energije u FBiH samo kroz ugljen bilo bi pogrešno.
Elektroprivreda HZ HB ima potpuno drukčiji proizvodni portfelj, dominantno oslonjen na hidroelektrane i vjetar.
Njezini veliki proizvodni objekti na prijenosnoj mreži u srpnju su ukupno proizveli više nego godinu ranije. Velik dio razlike donijelo je znatno veće korištenje crpne HE Čapljina, dok je HE Rama proizvela manje.
To pokazuje da FBiH zapravo ima dvije različite vrste ranjivosti.
EPBiH snažno ovisi o dostupnosti ugljena. Veliki dio proizvodnje EP HZ HB ovisi o vodi i hidrološkim uvjetima.
Kada jedan izvor podbaci, drugi moraju moći nadoknaditi razliku. Upravo zato diversifikacija proizvodnje nije samo pitanje zelene tranzicije nego i energetske sigurnosti.
Novi kapaciteti moraju doći prije nego što stari oslabe
Problem se ne može riješiti jednostavnom odlukom da se ugljen napusti.
Termoelektrane su još previše važne za elektroenergetski sustav FBiH. Istodobno problemi s domaćim ugljenom pokazuju zašto se novi proizvodni kapaciteti moraju graditi brže.
Jedan od većih projekata je VE Poklečani Elektroprivrede HZ HB, planirane snage 132 MW i očekivane godišnje proizvodnje 436 GWh. Puštanje u pogon planirano je za 2027.
To više nije simboličan dodatak sustavu.
Ali ni jedna velika vjetroelektrana neće sama riješiti problem. Sustavu trebaju različiti izvori, jača mreža i dovoljno fleksibilnosti da nadoknadi razdoblja slabijeg vjetra, hidrologije ili raspoloživosti termoelektrana.
Upravo smo kod ranijih podataka o padu proizvodnje upozoravali da FBiH mora istodobno održavati postojeći sustav i ubrzavati energetsku tranziciju. Srpanjske brojke taj problem sada čine još vidljivijim.
Veći uvoz naftnih derivata nije ista priča
U srpnju je uvoz naftnih proizvoda porastao s približno 126 tisuća na 141 tisuću tona, odnosno oko 12 posto.
To jest važan pokazatelj energetske ovisnosti FBiH, ali nije posljedica manjka električne energije.
Naftni derivati, ugljen i struja nalaze se u istoj energetskoj statistici, ali ne čine jedan uzročno-posljedični lanac. Njihovo umjetno povezivanje stvorilo bi dramatičniju, ali pogrešnu sliku.
Jednako tako, pad proizvodnje u FBiH ne znači da je cijela BiH proizvela manje električne energije. Podaci NOSBiH-a pokazuju da je proizvodnja na prijenosnoj mreži cijele zemlje u srpnju bila nešto veća nego godinu ranije.
Problem je specifičniji — i upravo zato važan.
Nije problem 25 GWh. Problem je ono što stoji iza njih
Proizvodnja električne energije u FBiH u jednom mjesecu može pasti zbog remonta, tržišnih uvjeta, hidrologije ili raspoloživosti pojedinih blokova. Jedan srpanj zato nije dokaz energetske krize.
Ali ovaj srpanj otkriva nezgodnu prijelaznu fazu.
Stari sustav još je previše važan da bi ga FBiH brzo napustila. Novi još nije dovoljno velik da preuzme njegovu ulogu.
Zato pravi rizik nije 25 GWh manje proizvedene struje.
Rizik je da FBiH mora održavati termoelektrane kojima nedostaje domaćeg ugljena, istodobno graditi nove izvore i osigurati da veća ovisnost o vjetru i vodi ne stvori novu vrstu ranjivosti.
Energetska tranzicija zato se neće mjeriti samo brojem novih megavata.
Mjerit će se time koliko će pad jednog izvora sve manje određivati stabilnost cijelog sustava.
