SK Hynix i Intel pregovaraju o mogućoj proizvodnji memorijskih čipova u SAD-u, iako je južnokorejska kompanija prije manje od tri tjedna održala ceremoniju početka gradnje američkog HBM pogona vrijednog više od četiri milijarde dolara. Razlika je u onome što će se u tim pogonima raditi: Indiana će pakirati memoriju proizvedenu u Južnoj Koreji, dok bi dogovor s Intelom mogao prvi put otvoriti proizvodnju SK Hynixovih memorijskih čipova u SAD-u.
Razgovori su još u ranoj fazi. Jedna od mogućnosti je da SK Hynix unajmi dio Intelova kompleksa u Ohiju. Razmatra se i zajednički pothvat u koji bi, prema izvorima Reutersa, mogle ući velike cloud kompanije zainteresirane za sigurniju opskrbu memorijom. Nije odlučeno koja bi se vrsta memorije ondje proizvodila niti je postignut konačni dogovor. SK Hynix poručio je da razmatra različite mogućnosti za dodatne proizvodne baze, ali da ništa nije finalizirano.
Ohio pritom nije gotova tvornica u koju SK Hynix može jednostavno preseliti proizvodnju. Intelov kompleks još je u izgradnji, a početak rada prvih pogona planiran je tek za početak sljedećeg desetljeća.
Indiana ne proizvodi wafere
SK Hynix je 27. kolovoza u West Lafayetteu u Indiani održao ceremoniju početka gradnje svog prvog američkog pogona za AI memoriju. Investicija premašuje četiri milijarde dolara, a masovna proizvodnja sljedeće generacije HBM-a planirana je za drugu polovicu 2029. godine.
Jedan detalj iz plana objašnjava zašto Indiana ne zatvara pitanje američke proizvodnje.
Memorijski wafersi proizvodit će se u Južnoj Koreji. Odatle će, prema planu koji je objavio SK Hynix, biti poslani u Indianu na napredno pakiranje i testiranje, nakon čega će gotovi HBM proizvodi biti isporučivani američkim kupcima.
Indiana će tako u SAD dovesti napredno HBM pakiranje i testiranje, ali ne i proizvodnju memorijskih wafersa. Potencijalni dogovor s Intelom mogao bi SK Hynixu donijeti upravo ono što Indiana zasad ne donosi — proizvodnju memorijskih čipova u SAD-u.
Još nije poznato bi li riječ bila o DRAM-u, HBM-u ili drugoj vrsti memorije.
Intelov Ohio još je u izgradnji
Intel planira uložiti više od 28 milijardi dolara u prva dva pogona u Ohiju. Gradnja traje od 2022., ali su rokovi u međuvremenu znatno pomaknuti.
Prema aktualnom Intelovu rasporedu, prvi pogon trebao bi biti dovršen 2030. i početi raditi između 2030. i 2031. Drugi bi trebao biti dovršen 2031., a početi raditi 2032. godine. Intel pritom ostavlja mogućnost ubrzanja projekta ako potražnja kupaca to opravda.
Za Intel bi SK Hynix mogao donijeti dodatnu ekonomsku upotrebu dijelu kompleksa čija se realizacija protegla mnogo dulje od prvotnog plana. Za SK Hynix najam dijela lokacije mogao bi biti alternativa gradnji još jednog američkog pogona od nule.
Ohio ipak nije gotova memorijska tvornica. Potrebna ulaganja ovisit će o tome koji bi dio kompleksa SK Hynix koristio i koju bi vrstu memorije ondje proizvodio. To zasad nije poznato.
Ohio se u ovoj priči pojavio još u srpnju, kada je SK Hynix demantirao izvještaj da pregovara o kupnji Intelova kompleksa. Sada se razmatraju drukčiji modeli — najam dijela lokacije ili zajednički projekt — pa raniji demanti kupnje i sadašnji razgovori nisu ista stvar.
Nestašica memorije širi se izvan AI tržišta
AI podatkovni centri snažno su povećali potražnju za naprednom memorijom, posebno HBM-om. Financa.ba je ranije analizirala kako je upravo SK Hynixovo rano ulaganje u HBM promijenilo njegovu poziciju prema Samsungu.
Sada se pritisak širi i izvan HBM-a. Proizvođači pametnih telefona i računala pripremaju se za manjak memorije najmanje tijekom 2027., a dio industrije očekuje da bi neravnoteža mogla potrajati i dulje. SK Hynix procjenjuje da bi upravo 2027. mogla biti najteža godina za raspoložive memorijske kapacitete.
Za velike kupce zato više nije dovoljno pregovarati samo o cijeni memorije ako nisu sigurni da će dobiti potrebne količine. Tu postaje zanimljiva mogućnost uključivanja cloud kompanija u projekt s Intelom.
Zašto se u razgovorima pojavljuju cloud kompanije
Reuters ne navodi imena potencijalnih cloud partnera. Njihovo moguće uključivanje ipak ima jasnu poslovnu logiku u trenutku kada veliki kupci AI infrastrukture pokušavaju osigurati dovoljno memorije za buduće kapacitete.
Ako bi njihovo sudjelovanje uključivalo dugoročne ugovore o nabavi, novi pogon imao bi unaprijed sigurniji dio potražnje. Za sada nema potvrde da se pregovara upravo o takvom modelu.
Američka proizvodnja pritom je skuplja zbog viših troškova rada i gradnje, dok je velik dio dobavljačkog lanca memorijske industrije i dalje koncentriran u Aziji. To je jedan od razloga zbog kojih struktura eventualnog dogovora može biti jednako važna kao i sama lokacija.
Američka proizvodnja ima i korejsku granicu
Južna Koreja mogla bi se protiviti projektu ako bi uključivao prijenos osjetljive DRAM ili HBM tehnologije u SAD. Takva bi tehnologija mogla podlijegati korejskim pravilima o zaštiti strateških industrijskih tehnologija.
Za SK Hynix zato računica ne završava troškom američke proizvodnje. Ako bi projekt zahtijevao prijenos osjetljive memorijske tehnologije, u odluku ulazi i interes Seula da ključni dio proizvodnog znanja zadrži u Južnoj Koreji.
Kompanija pritom ne smanjuje ulaganja kod kuće. SK Hynix je 7. kolovoza odobrio oko 54 bilijuna wona za nove DRAM i NAND pogone u Yonginu i Cheongjuu. Od toga se 35,2 bilijuna wona odnosi na novi DRAM pogon Y2 u Yonginu, dok je za NAND pogon M17 u Cheongjuu predviđeno 19,1 bilijun wona.
Ohio zato ne bi značio odlazak SK Hynixa iz Južne Koreje. Indiana će od 2029. pakirati memoriju čiji se wafersi proizvode u Koreji, dok bi potencijalni projekt SK Hynixa i Intela mogao prvi put otvoriti i proizvodnju memorijskih čipova u SAD-u.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
