Cijene hrane ponovno su pod pritiskom nakon što je Europa ovog ljeta zabilježila ne samo temperaturne rekorde nego i sve veće gubitke na poljima.
Uzastopni toplinski valovi i dugotrajna suša smanjili su prinose od Francuske i Njemačke do Italije i Španjolske. Problemi nisu zaobišli ni Bosnu i Hercegovinu, gdje pojedini proizvođači kukuruza očekuju višestruko manji urod.
Manje žitarica, povrća i stočne hrane znači veće troškove proizvođača i novi pritisak na maloprodajne cijene.
Najtoplija dva mjeseca za zapadnu Europu
Razmjeri ovogodišnjih vremenskih ekstrema najbolje se vide u podacima Copernicusa.
Zapadna Europa imala je najtoplije razdoblje lipanj–srpanj otkako postoje usporedivi podaci, dok je vlaga u površinskom sloju tla tijekom srpnja bila znatno niža nego tijekom velike suše 2022. godine.
Visoke temperature dodatno pogoršavaju problem. Što je tlo suše, manje se energije troši na isparavanje vode, a više na njegovo zagrijavanje. Tako vrućina pojačava sušu, a suša dodatno podiže temperaturu.
Posljedice su sada vidljive na poljima.
Francuska ostaje bez dijela povrća i stočne hrane
U Francuskoj, jednom od najvećih europskih poljoprivrednih proizvođača, posljedice su posebno izražene.
Zadruga Prince de Bretagne upozorila je na “povijesnu krizu povrća”. Procjene govore o padu prinosa graška od oko 40 posto i brokule od 60 posto, dok bi kod artičoka gubici mogli iznositi između 50 i 100 posto.
Problem se ne zaustavlja na povrću.
Stočari upozoravaju na manjak stočne hrane uoči zime. Francuska industrija jaja procjenjuje da su toplinski valovi dnevnu proizvodnju smanjili za oko milijun jaja, dok su peradarske farme bilježile povećanu smrtnost.
Ako stočna hrana postane oskudnija i skuplja, rast troškova ne ostaje samo na farmama. S vremenom se može preliti na cijene mesa, mlijeka i jaja.
Njemačka očekuje milijune tona manje žitarica
Sličan problem vidi se kod žitarica.
Njemačka udruga poljoprivrednika procjenjuje ovogodišnju proizvodnju žitarica na oko 41,9 milijuna tona, što je približno 3,3 milijuna tona ili sedam posto manje nego prošle godine. U pojedinim područjima južne Njemačke gubici bi mogli biti znatno veći.
U sjevernoj Italiji nedostatak vode pogodio je područja ključna za europsku proizvodnju riže. Dio polja toliko je isušen da proizvođači više ne očekuju upotrebljiv urod.
Španjolski poljoprivrednici također prijavljuju slabije prinose žitarica i nedostatak stočne hrane.
Kada isti problem istodobno zahvati nekoliko velikih poljoprivrednih zemalja, više nije riječ o lokalnoj lošoj sezoni. Pritisak se širi europskim lancem opskrbe hranom.
Ni BiH nije izvan tog lanca
Isti problem već je vidljiv i u Bosni i Hercegovini.
U sjeveroistočnom dijelu zemlje ovogodišnje vrućine i suša teško su pogodile kukuruz. Associated Press navodi primjer proizvođača koji u normalnoj godini ostvaruje šest do sedam tona kukuruza po hektaru. Ove godine očekuje samo 1,5 do dvije tone.
To je pad od približno 70 posto.
Stradale su i površine pod djetelinom, važnim izvorom stočne hrane.
Upravo tu vremenski problem postaje ekonomski.
Velik dio kukuruza završava u stočnoj hrani. Ako ga domaći proizvođači imaju manje, raste potreba za uvozom ili skupljom zamjenskom hranom. U oba slučaja povećavaju se troškovi proizvodnje.
Od kukuruza do cijene mesa
Prelijevanje na potrošačke cijene ne događa se preko noći.
Proizvođači prvo koriste postojeće zalihe, trgovci ugovorene količine, a kompanije dio povećanih troškova mogu privremeno apsorbirati kroz niže marže.
No dugotrajniji nedostatak sirovina mijenja računicu.
Iza trenutačne stabilizacije cijena hrane i dalje se krije rizik novog vala poskupljenja, a slabiji ovogodišnji prinosiPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan... taj pritisak dodatno pojačavaju. Žitarice su posebno važne jer povezuju velik broj prehrambenih lanaca – od kruha i tjestenine do stočne hrane.
Istodobno rastu i drugi troškovi poljoprivrednika: energija, gnojivo, navodnjavanje, prijevoz i radna snaga. Kada je urod manji, isti ili veći trošak raspoređuje se na manju količinu proizvoda.
Klimatski rizik postaje ekonomski rizik
Problem zato daleko nadilazi ovogodišnju cijenu kukuruza ili brokule.
Poljoprivreda EU-a zbog ekstremnih vremenskih događaja već prosječno gubi oko 28 milijardi eura godišnje. Bez snažnije prilagodbe taj bi račun mogao nastaviti rasti.
Ovog ljeta taj je rizik posebno vidljiv jer su vrućine istodobno pogodile velik broj europskih proizvođača.
Za potrošače to još ne znači da će cijene hrane automatski snažno porasti već ove jeseni. Globalne cijene, uvoz, zalihe, trgovinske politike i potražnja mogu ublažiti dio udara.
Ali smjer pritiska postaje jasniji.
Europa ima manje dijela ovogodišnjeg uroda, stočne hrane nedostaje u više zemalja, a ni BiH nije pošteđena.
Toplinski val zato više nije samo meteorološka vijest. Kada s polja nestanu milijuni tona hrane, posljedice prije ili kasnije stižu i do računa na blagajni.
