„Ako želiš nešto učiniti, moraš u to čvrsto vjerovati i posvetiti se tome neprestano, iz dana u dan, provoditi prosvjetiteljske programe, organizirati se, biti aktivan.“ Tako se stvari mogu promijeniti.
Ako želite čarobni štapić kojim ćete mahati, onda se vratite na staro i opet provoditi vrijeme gledajući televiziju, znajte – to ne postoji”, rekao je Noam Chomsky (94) u jednom od intervjua 2005. godine. Novinar je razgovor vodio s namjerom da čuje mišljenje Chomskog o tome je li drugačiji svijet uopće moguć.
Chomsky i prozivka obrazovanih
Poznat po tome što poziva na razum i aktivnost kad god može, Chomsky je poznat i po svom stavu da je “užasna strana našeg društva ravnodušnost normalnih, razumnih i trijeznih ljudi” koji promatraju razne scene nepravde i zločina. Uvijek je ‘prozivao’ obrazovane građane i stavljao naglasak na ovaj segment stanovništva. Razloge je naveo prije 20 godina, a na njima ustraje i danas:
“Indiferentnost, empatija i ravnodušnost najčešće se nalaze kod obrazovanih ljudi.” Širi slojevi stanovništva različito reagiraju i doživljavaju nepravde.
Akcent stavljam na obrazovane građane jer odgovornost raste s privilegijama. Što ste privilegiraniji, to ste i odgovorniji. Uzmimo za primjer Njemačku s nacistima i to razdoblje koje je možda i najgore u povijesti. Neki jadnik koji je poslan na Istočnu frontu i tamo počinio zločine zapravo nije imao izbora. Da se opirao, bio bi strijeljan. Ali Heidegger je imao izbora. Nije morao pisati knjige i članke i iznositi komplicirane i razrađene razloge za podršku nacistima.
Ljudi koji sjede u institucijama, kao što je Massachusetts Institute of Technology, imaju izbor. Imaju privilegije, obrazovanje, znanje. To povlači odgovornost.
Netko tko radi 50 sati tjedno kako bi osigurao egzistenciju za svoju obitelj i tko navečer dolazi s posla umoran i bulji u TV, ima mnogo manje izbora. U teoretskom smislu i on ima izbora. Ali te izbore je mnogo teže realizirati, pa stoga i njegova odgovornost mora biti manja. Očito je.
Ljudi koji imaju privilegiju, obrazovanje i znanje također su ljudi koji donose odluke, bilo na razini vlasti, bilo poslovnim odlukama ili radom za doktrinarne institucije. Da, oni su odgovorni, daleko više nego oni koji u praktičnom smislu nemaju izbora, rekao je Chomsky.
Chomsky o jednoumlju
Ideologije i jednoumlje nisu problemi novog doba. Današnjica ih je samo ojačala snažnom podrškom digitalnih komunikacija i društvenih mreža. Pitanja koja posebno zanimaju Chomskog su razmišljanja kroz ideologije gdje su dokazi suvišni. Godine 2003. Chomsky je o ideologijama rekao:
“Duboka predanost ideologiji negira potrebu za dokazima i izbjegava ih.” Obrazovao sam se u egzaktnim znanostima gdje su empirijski dokazi od najveće važnosti, a jedno sam se vrijeme bavio i matematikom. Međutim, moje obrazovanje nije usmjereno na takve znanosti. Nemojte pretjerivati. Nemam gotovo nikakvog formalnog obrazovanja u bilo kojem području i uglavnom se samoobrazujem. Ali ne vidim razloga zašto proučavanje povijesti, društva ili ekonomije ne bi moglo koristiti približno istu metodologiju kao u egzaktnim znanostima. Empirijski dokazi su kritični. Toliko ih je da vas jednostavno preplave. Stoga morate odabrati ono što je najvažnije.
Neizbježno je da pristupite dokazima s vlastitim uvjerenjima i načelima, ali važno je da su oni također otvoreni za ispitivanje. Problemi fizike i povijesti su različiti, ali način pristupa trebao bi biti isti.”
Kako protiv propagande?
Jedna od tema koja se naslanja na prethodnu je pitanje propagande i kako je prepoznati? Propaganda je iznimno moćna, čak i sveprisutna. Prema Chomskom, koje tehnike treba koristiti kako bi se osoba suprotstavila propagandi?
“Nema neke posebne tehnike. Samo se morate osloniti na zdrav razum. Ako vam kažu, na primjer, da Irak prijeti našoj (američkoj) egzistenciji, a znate da susjedni Kuvajt ne misli da Irak može ugroziti njegovu egzistenciju, kao što ne misli nitko na svijetu. Svatko bi se razuman zapitao gdje su dokazi za navedenu tvrdnju?”
Čim tražite dokaze, tvrdnja pada u vodu. Ali za to treba biti kritičan prema onome što vam se servira.
Naravno, cijeli obrazovni sustav i svi mediji imaju upravo suprotan cilj. Uče vas da budete pasivni, da poslušno slijedite ono što vam se kaže.
Ako se ne odreknete takvih navika, velika je vjerojatnost da ćete postati žrtva propagande. Ali nije se teško otrgnuti od ovoga, rekao je Chomsky i dodao:
“Moj odgovor na pitanje kako se izvući iz petlje je da upotrijebim svoj mozak.” Nema tehnike. Samo trebate kritički gledati na sve što vam se servira i koristiti zdrav razum.
Čitajte sve s istom kritičnošću. Gledajte na sebe na isti način. Ako uspijete na sebe primijeniti iste standarde kojima osuđujete druge, onda ste pobijedili. Od tog trenutka sve će biti lako.”
To je bilo prije 20 godina kritičar i analitičar Noam Chomsky (94) odgovorio je i odgovara i danas.
Izvor: bonitet
