Za javni govor potrebna su dva ljudska alata: vaša usta i vaš um. Jedan se oslanja na drugog kako bi učinkovito osmislio i prenio vaše ideje.
Ali često zaboravljamo tu međuovisnost. Ponekad dopuštamo da nam usta trče ispred uma, izbacujući riječi i ideje poput vatrogasnog crijeva umjesto laserske zrake. Zaostajući, naši umovi lišeni su mogućnosti da precizno biraju riječi i daju im odgovarajući prioritet.
Govornici koji stavljaju usta na prvo mjesto brbljaju, ponavljaju se i često koriste riječi kao što su “ah” i “hm” i “znaš”. Miješaju bitne i nebitne detalje i padnu na najvažnijem zadatku – prenošenju jasne poante.
Da bi govorili jasno i učinkovito, govornici trebaju promijeniti redoslijed tih funkcija, omogućujući svojim umovima da idu prvi, proizvodeći pokretni mentalni scenarij koji njihova usta mogu jednostavno slijediti. Ovako zvuči razlika:
Usta prije uma: “Dakle, mislio sam da bismo mogli malo razgovarati o projektu i razgovarati o tome što ga čini sjajnom idejom na toliko mnogo razina da nas učini boljim općenito, uključujući načine da uštedimo novac i budemo učinkovitiji – kao što je smanjenje naših troškova – i pomozite nam da postignemo sjajne rezultate svaki dan za većinu, ali ne za sve odjele, bilo da ste ovdje u New Yorku ili u LA-u ili u satelitskom uredu u Sjevernoj Karolini. Ili bilo gdje drugdje.”
Um prije usta: “Želio bih objasniti kako će projekt ABC povećati učinkovitost i produktivnost cijele tvrtke.”
Kako uspostaviti red – prvo um, pa onda usta?
Jedna taktika pomaže više od bilo koje druge: pauze.
Možda već znate da su pauze koristan alat za stvaranje drame i privlačenje pozornosti, ali jedna dobrobit pauziranja nadmašuje sve druge: kada zastanete, dajete vremena svom umu da obavi svoj posao savjetovanja vaših usta (slično kao što vaš um savjetuje da pogledate na obje strane prije nego što prijeđete ulicu i dvaput razmislite o novoj investiciji).
Pauziranje također usporava vaš tempo, dajući vašem umu još više vremena za formuliranje ideja i čak odvraćanje vaših usta od dodatnih riječi.
Na radionicama/edukacijama o javnom govoru često se traži od sudionika da održe – bez ikakve pripreme – male govore u kojima opisuju omiljene dijelove svog posla. Prije nego počnu, sudionike se moli zamisle da imaju sve vrijeme ovoga svijeta i da mogu zastati onoliko puta koliko je potrebno kako bi izrazili što točno misle. U ovakvim situacijama, gotovo da se može vidjeti kako se zupčanici okreću u njihovim glavama dok vrlo kratko zastanu i čekaju da im um da upute ustima. Tipičan rezultat: jasni, izravni odgovori s čvrstim završecima i bez dodataka, piše Inc.
Nemojte biti zabrinuti kako ljudi reagiraju na pauze. Publika nikad ne kaže: “Bila je to sjajna prezentacija – osim svih pauza.” Vjerojatnije je da su bili “prikovani” za vaše trenutke tišine i korištenje vremena da dopustite vašim idejama da utonu u njih.
Ako ste jako zabrinuti da će netko drugi tko prisustvuje vašem sastanku grubo preoteti vašu pauzu kako bi ubacio svoje točke, poradite na usporavanju tempa bez značajnih pauza. (Također zapamtite da uvijek imate pravo ponovno istaknuti svoje mišljenje ako ga je netko umanjio ili zloupotrijebio.)
Dakle, kako prezentirati s preciznošću? Nije to posao samo za tvoja usta. Usporite, prihvatite pauze i dopustite svom umu i ustima da isporuče govor u snažnom duetu.
