Petak, 3 svibnja, 2024
spot_img

Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Živi li SAD u dužničkom ropstvu?

Zaduživanje se čini logičnim kao način za mobilizaciju nacionalnih resursa za vlade koje se suočavaju s egzistencijalnim krizama poput ratova ili pandemija. Rekao je to ekonomist Barry Eichengreen u svojoj knjizi U odbrani javnog duga iz 2021. godine.

Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, savezni je dug star koliko i sama država. U izvješću koji je objavio The New York Times raspravljalo se o pitanju zaduživanja i državne potrošnje. Navodi kako su oni neophodni za poticanje ekonomije u vrijeme recesije.

Obveznice Ministarstva financija, sigurne i likvidne, igraju važnu ulogu u globalnom financijskom sustavu. Do te mjere da su u kasnim devedesetim, kada je Amerika doživjela period ekonomskog rasta i smanjenje vojne potrošnje, što je omogućilo vladi da naglo smanji zaduživanje, ekonomisti i bankari izrazili zabrinutost zbog posljedica premalog saveznog duga.

Neodrživo zaduživanje

Sjedinjene Američke Države trenutno se, tijekom perioda ekonomskog rasta, zadužuju u velikim količinama kako bi ispunile osnovne i stalne obaveze, ali ova situacija je sve neodrživija. Predviđa se da će tijekom narednog desetljeća deficit saveznog budžeta u prosjeku iznositi oko dva bilijuna dolara godišnje. Uz više od 25,4 bilijuna dolara duga koji vlada već duguje investitorima, prenosi AlJazeera.

Pozajmljivanjem se osigurava novac koji se može koristiti za dobrobit američkog naroda direktno u obliku plaćanja kamata investitorima koji kupuju državne obveznice. Umjesto ubiranja poreza od bogatih, Vlada plaća bogatima da pozajmi njihov novac.

Do 2029. godine Vlada će svake godine potrošiti više na kamate nego na nacionalnu obranu, prema Uredu za budžet američkog Kongresa. Do 2033. godine plaćanje kamata će trošiti iznos jednak 3,6 posto ekonomske proizvodnje u Sjedinjenim Američkim Državama.

Smatra se da je era niskih kamata završena. Kako god, rastu troškovi života zbog pozajmljenog novca.

Dogovor o gornjoj granici duga

Očito je da Republikanci nisu zabrinuti zbog duga. Posljednjih su desetljeća donijeli porezne olakšice koje primoravaju vladu da pozajmljuje više novca, a već su dobili novi paket za smanjenje poreza. Demokrati su, s druge strane, postali oprezni po pitanju poziva na smanjenje potrošnje jer se predviđanja strašnih posljedica nisu ostvarila. I  zato što su naučili gorku lekciju da odobravanje smanjenja potrošnje stvara prostor republikancima da opravdaju još jedan krug smanjenja poreza.

Dio problema je i gornja granica duga kao sredstva koje republikanci koriste da ucjene demokrate da smanje potrošnju. I na taj način im prijete da će zemlju gurnuti u neizmirivanje obaveza.

Na kraju izvještaja se zaključuje da će svaki suštinski dogovor o gornjoj granici duga u budućnosti na kraju zahtijevati kombinaciju povećanja prihoda i smanjenja potrošnje. Obje strane će morati napraviti ustupke. Republikanci bi trebali prihvatiti da je potrebno naplatiti ono što vlada duguje i nametanja poreza bogatima.

Demokrati bi trebale prepoznati da promjene u socijalnom osiguranju i zdravstvenoj skrbi, glavnim pokretačima planiranog rasta federalne potrošnje, moraju biti uključene. Bilo koja druga opcija bi se pokazala fiskalno neodrživom.

To će zahtijevati bolne izbore. Ali neuspjeh u donošenju tih izbora također ima svoju cijenu – a cijena brzo raste.

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno