Petak, 19 travnja, 2024
spot_img

Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Neizvjesnost – razumijevanje i mjerenje

Mnoge ekonomske odluke uključuju nagađanje o budućnosti. Odluke ljudi o kupnji kuća ili skupih stvari; izbori tvrtki o tome kada i gdje izgraditi nove tvornice, hoće li ulagati u kapitalnu opremu i koliko radnika zaposliti. Nagađanje je i dio izbora vlada o potrošnji i poreznoj politici, između ostalog. Neizvjesnost u pogledu budućnosti može uzrokovati odgađanje ili odricanje od ovih transakcija. Stoga je razumijevanje neizvjesnosti važno za razumijevanje mnogih ekonomskih ishoda. Koje su različite vrste neizvjesnosti? Kako se nesigurnost može mjeriti? Ima li trenutaka kada je neizvjesnost veća? Postoje li mjesta gdje su sustavno veće razine neizvjesnosti?

Dvije vrste neizvjesnosti

Mogu se razmotriti dvije vrste neizvjesnosti: rizik i dvosmislenost. Tu je razliku napravio profesor Frank Knight sa Sveučilišta u Chicagu u svojoj knjizi iz 1921. “Rizik, neizvjesnost i dobit“. Identificirao je rizik kao pojavu kada je raspon mogućih ishoda i vjerojatnost svakog od njih dobro poznat – na primjer, bačeni novčić ima jednaku šansu da padne na “pismo” ili na “glavu”. Rizik bi se mogao opisati odgovorom na pitanje poput “Koliko puta očekujete da će novčić pasti vašu u korist ako se baci 100 puta?” s najboljom pretpostavkom (50) i “intervalom pouzdanosti” (na primjer, u ovom slučaju postoji oko 95 posto šanse da će ispravan novčić pasti u vašu korist između 40 i 60 puta).

Nasuprot tome, ono što je postalo poznato kao “Knightova neizvjesnost” ili “dvosmislenost” javlja se kada je distribucija ishoda nepoznata. Primjerice, kada je pitanje vrlo široko ili kada se odnosi na rijedak ili nov događaj. Na početku pandemije COVID-19, na primjer, došlo je do ogromnog porasta Knightove neizvjesnosti. Budući da se radilo o novom koronavirusu, a pandemije nisu česti događaji, bilo je vrlo teško procijeniti vjerojatne učinke ili predvidjeti broj smrtnih slučajeva s visokim stupnjem pouzdanosti.

Mjerenje neizvjesnosti

Iako je neizvjesnost sama po sebi nevidljiva, istraživači su pronašli načine da izmjere njenu razinu. Postoje tri široke skupine mjera. Jedan set je s financijskih tržišta. Cijene imovine odražavaju uvjerenja o budućnosti tako da volatilnost cijena imovine ili informacije prikupljene iz sofisticiranijih financijskih instrumenata mogu poslužiti kao mjera za neizvjesnost.

Drugi skup mjera nesigurnosti oslanja se na podatke istraživanja. Pitanja koja se postavljaju u nekim od ovih anketa obično su kvalitativna (npr. anketa može pitati “Koliko ste nesigurni sada? Nisko, srednje, visoko ili vrlo visoko?“). Druge ankete mogu tražiti od menadžera da dodijele vjerojatnosti različitim razinama buduće prodaje svoje tvrtke, što nudi uvid u stupanj slaganja među njima u pogledu budućih očekivanja.

Treći skup mjera promatra učestalost riječi koje odražavaju nesigurnost u novinama. Jedan primjer ovoga koristi izvješća Economist Intelligence Unita, koja se pojavljuju mjesečno i pokrivaju oko 140 zemalja. Izvješća imaju vrlo standardiziranu strukturu koja omogućuje usporedbe među zemljama na način koji nije dostupan kod, recimo, crpljenja informacija iz novina. Budući da se novine značajno razlikuju od zemlje do zemlje.

Općenito, pokazatelji neizvjesnosti imaju tendenciju pratiti jedni druge. Ali nisu uvijek usklađeni. Na primjer, nakon što je predsjednik Trump izabran 2016. godine, mjere nesigurnosti izvedene iz upotrebe riječi neizvjesnost u novinskim izvješćima pokazale su mnogo veći skok od onih koje su se temeljile na volatilnosti financijskog tržišta. S druge strane, globalna financijska kriza 2008. pokazala je veći porast neizvjesnosti mjerene na tržištu dionica nego novinske rasprave o gospodarskoj nesigurnosti.

Pokazatelji neizvjesnosti

Pokazatelji neizvjesnosti uglavnom prate rizik, ali za epizode u kojima ti pokazatelji rastu, čini se da odražavaju i dvosmislenost. Indeks nesigurnosti ekonomske politike, koji obuhvaća mnoga desetljeća i dolazi iz američkih novina, jedna je mjera nesigurnosti koja nam omogućuje promatranje trendova tijekom vremena.

Nesigurnost obuhvaćena ovom mjerom otprilike se udvostručila za globalni indeks od 2000. godine, potaknuta kombinacijom globalne financijske krize, političkih šokova poput glasovanja o Brexitu i izbora predsjednika Trumpa. A nedavno i globalne pandemije. Još jedan dugoročni pokazatelj je učestalost riječi neizvjesnost u mjesečnim izvješćima Economist Intelligence Unita, koja se također više nego udvostručila od 2000. godine.

Manji usponi i padovi u ovim serijama podataka odražavaju događaje poput vladinih najava politika, tvrtki koje izvješćuju o neočekivanim promjenama u zaradi ili neobičnim promjenama cijena važnih roba poput nafte. Ovi nizovi neizvjesnosti također su obilježeni velikim skokovima koji se događaju u vrijeme velikih geopolitičkih, ekonomskih i drugih značajnih događaja poput 11. rujna, globalne financijske krize 2008., pojave COVID-a i invazije na Ukrajinu. Ovi skokovi koji se javljaju u vrijeme rijetkih ili netipičnih događaja mogu odražavati više dvosmislenosti ili Knightove neizvjesnosti.

Indikator Economist Intelligence Unit -a

Indikator Economist Intelligence Unit pokazuje više razine neizvjesnosti u zemljama u razvoju nego u bogatijim zemljama, a također više razine u autokracijama nego u demokracijama. Ova izvješća odražavaju veću učestalost političke neizvjesnosti, sukoba, političke nestabilnosti i utjecaja inozemnih događaja u siromašnijim zemljama nego u zemljama srednjeg dohotka, s najmanjom učestalošću ovih čimbenika u najbogatijim zemljama.

Autokracije također pokazuju višu razinu neizvjesnosti od demokracija jer politike u tim zemljama mogu biti podvrgnute hirovima vodstva. Ekonomski događaji u siromašnijim zemljama i autokracijama snažnije reagiraju na dano povećanje neizvjesnosti, vjerojatno zbog nedostatka snažnog financijskog sektora koji može osigurati financiranje za premošćivanje u krizi, te relativnog nedostatka protucikličkih politika i snažne mreže socijalne sigurnosti ( vidi ovdje).

Nesigurnost i ekonomska slabost mogu se međusobno hraniti i stvoriti začarani krug koji produbljuje padove. U svojoj knjizi iz 1936. “Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca“, John Maynard Keynes pripisao je kolaps poslovnih ulaganja na početku Velike depresije strahu i neizvjesnosti nakon kolapsa burze i propasti banaka. To je pak dovelo do veće neizvjesnosti kako je gospodarstvo padalo.

Istraživanje Christine Romer pokazuje da je tijekom Velike depresije došlo do velikog pada potrošnje na trajnu robu poput automobila i opreme za kućanstvo, što odražava suzdržanost ljudi u kupnji koja se može odgoditi kada je neizvjesnost bila tako velika. Ali uloga neizvjesnosti u gospodarstvu nije samo artefakt 1930-ih. Nedavne teorijske i empirijske analize istraživanja pokazuju da se veći rizik i neizvjesnost mogu povezati i s novijim recesijama.

Što ovo sve znači:

U govoru održanom u siječnju 2020. Kristalina Georgieva, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, rekla je “ako bih morala identificirati glavnu temu na početku novog desetljeća, to bi bila sve veća neizvjesnost“, i nastavila je citirati “iznimno neizvjesno” okruženje od tada.

Pokazalo se da nesigurnost nepovoljno utječe na ekonomske rezultate. Ali postoje koraci koje ljudi mogu poduzeti kako bi se zaštitili, barem donekle. Jedan je odlučiti se za više fleksibilnosti, kao što je leasing umjesto kupnje, čak i ako to ima svoju cijenu. Drugi je planiranje različitih scenarija kako bi se ponudila barem gruba ideja o tome kako odgovoriti na niz ishoda. Treći je obratiti pozornost na politiku – procjena je da vlade stvaraju oko jednu trećinu izmjerene nesigurnosti.

Izvor: econofact

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno