U svijetu financija, povijest se često ponavlja – a Wall Street je najbolji primjer kako kolektivni optimizam može postati opasan. Jeremy Grantham, poznati investicijski strateg, u svojoj knjizi The Making of a Permabear analizira kako su “bikovi” s Wall Streeta – oni koji vjeruju u stalni rast tržišta – ignorirali upozorenja i time doveli tržište do ruba ponora.
Grantham podsjeća na popularnu tezu profesora Jeremy-ja Siegel-a sa Wharton Business Schoola, autora knjige Stocks for the Long Run, koji je tvrdio da će dionička tržišta dugoročno uvijek donositi pozitivne prinose. Ta ideja postala je mantra investicijske industrije: “Kupuj dionice i drži ih – i bit ćeš nagrađen.”
No, kako Grantham ističe, ta filozofija zanemaruje cikličnost tržišta i psihologiju mase. Kada svi vjeruju da rast nema granica, tržište postaje precijenjeno, a rizik se gura pod tepih.
Cijena ignoriranja rizika
Uoči dot-com krize 2000. godine, investitori su slijepo vjerovali u “novu ekonomiju”. Grantham opisuje kako su čak i akademici i analitičari, svjesni prenapuhanih valuacija, šutjeli – jer bi pesimizam bio “loš za posao”.
Financijski mediji su dodatno pojačavali euforiju, promovirajući “bikove” i marginalizirajući skeptike. Oni koji su upozoravali na rizik bili su ismijani ili ignorirani. Rezultat? Tržište je doživjelo dramatičan pad, a milijarde dolara nestale su u nekoliko mjeseci.
Jedna od ključnih Granthamovih teza jest da gospodarski rast (BDP) ne garantira rast dioničkih prinosa. Povijesni podaci pokazuju da su tržišta često rasla u razdobljima sporog ekonomskog rasta, dok su padala u fazama ekspanzije.
Drugim riječima, tržište nije odraz realne ekonomije, već kolektivne psihologije investitora – njihove pohlepe, straha i sklonosti ignoriranju činjenica.
Šutnja profesionalaca
Grantham otkriva da su mnogi investicijski profesionalci u kasnim 1990-ima bili svjesni da tržište ide prema katastrofi. No, nisu to javno govorili. Razlog? Iskrenost bi bila “loša za biznis”.
U anketama koje je provodio, gotovo svi su se slagali da će profitne marže pasti, ali nitko nije želio to reći klijentima. Umjesto toga, javnost je hranjena optimizmom i lažnim osjećajem sigurnosti.
“Većina onih koji su se pojavljivali u medijima nisu bili pravi stručnjaci, već propagandisti,” piše Grantham. “Prije nego poslušate savjet, zapitajte se tko su lisice, a tko kokoši.”
Granthamova poruka ostaje aktualna i danas. U vremenu kada tržišta ponovno bilježe rekordne valuacije, a mediji slave “novi zlatni ciklus”, investitori bi trebali biti oprezni.
Tržište nije neprikosnoveni stroj za stvaranje bogatstva – ono je refleksija ljudske psihologije. Kad svi vjeruju da rizika nema, upravo tada rizik postaje najveći.
Wall Streetova povijest pokazuje da pretjerani optimizam može biti jednako opasan kao i panika. Grantham nas podsjeća da je zdrav skepticizam ključ dugoročne stabilnosti.
U svijetu gdje “bullovi” dominiraju naslovnicama, možda je vrijeme da poslušamo “permabeara” – onoga koji zna da tržište, prije ili kasnije, uvijek traži ravnotežu.
