Elektrifikacija Europe više nije samo dio zelene tranzicije. Europska unija njome želi smanjiti ovisnost o nafti i plinu, povećati konkurentnost gospodarstva i ojačati energetsku sigurnost. Rat u Ukrajini, poremećaji na tržištu plina i nestabilnost na Bliskom istoku pokazali su koliko je Europa ranjiva dok ovisi o uvozu fosilnih goriva. Upravo zato Europska komisija priprema novu strategiju kojom električna energija postaje temelj budućeg gospodarskog razvoja.
Kako prenosi Reuters, pozivajući se na nacrt dokumenta u koji je uvid imao Bloomberg, Komisija će 17. srpnja predstaviti strategiju koja prvi put predviđa ciljeve elektrifikacije do 2040. godine. Oni bi trebali postati dio novog zakonodavnog okvira nakon 2030.
To nije samo energetska politika. Riječ je o novoj industrijskoj strategiji Europe.
Manje plina i nafte, više domaće energije
Prema nacrtu strategije, snažnija elektrifikacija mogla bi zamijeniti gotovo dvije trećine današnje potrošnje prirodnog plina i prepoloviti potrošnju nafte tijekom sljedećeg desetljeća.
Time bi Europska unija do kraja desetljeća mogla smanjiti račun za uvoz fosilnih goriva za oko 200 milijardi eura. Istodobno bi povećala energetsku sigurnost i smanjila ovisnost o vanjskim dobavljačima.
Za Bruxelles elektrifikacija više nije samo klimatski cilj. Ona postaje alat za jačanje europske ekonomije.
Europa proizvodi čistu energiju, ali je premalo koristi
Paradoks europskog energetskog sustava jest da oko 70 posto električne energije već dolazi iz domaćih čistih izvora, dok električna energija čini samo 23 posto ukupne krajnje potrošnje energije.
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), Kina, Japan i Južna Koreja već su iznad 30 posto.
Najveći prostor za promjene nalazi se u industriji, prometu i grijanju zgrada – sektorima koji još uvijek najvećim dijelom ovise o nafti i prirodnom plinu.
Elektrifikacija Europe otvara novi investicijski ciklus
Plan Europske komisije ne odnosi se samo na proizvodnju električne energije.
Industrija bi trebala ubrzati prelazak na električne procese, promet na električne kamione i punionice, dok će zgrade sve više koristiti dizalice topline umjesto plinskih sustava grijanja.
Istodobno će rasti ulaganja u elektroenergetsku mrežu, baterijske sustave, transformatore, kabele i digitalna rješenja za upravljanje mrežom. Komisija razmatra i porezne poticaje, uključujući niži PDV na pojedine tehnologije, kako bi ubrzala elektrifikaciju.
Najveći dobitnici mogli bi biti proizvođači elektroenergetske opreme, baterija, punionica i softvera za upravljanje energetskim sustavima.
Najveći izazov tek dolazi
Ambiciozni ciljevi zahtijevat će goleme investicije.
Elektroenergetska mreža u mnogim državama nije projektirana za milijune novih električnih vozila, dizalica topline i dodatnu potrošnju industrije. Uz modernizaciju infrastrukture, bit će potrebno osigurati financiranje i postupno ukinuti subvencije za fosilna goriva nakon 2030. godine.
Bez toga će elektrifikacija teško ostvariti planirani tempo.
Što to znači za BiH?
Iako Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije, posljedice će se osjetiti i na domaćem tržištu.
Europske kompanije sve će više tražiti dobavljače koji posluju uz niže emisije ugljika i veću energetsku učinkovitost. To će povećati pritisak na industriju u BiH da ulaže u modernizaciju proizvodnje i obnovljive izvore energije.
Istodobno se otvaraju nove prilike za tvrtke koje proizvode elektroopremu, razvijaju energetska rješenja ili sudjeluju u izgradnji i modernizaciji elektroenergetske infrastrukture.
Najveća promjena ipak nije tehnološka nego strateška. Europa više ne želi graditi konkurentnost na uvozu jeftine energije. Cilj je proizvoditi više vlastite električne energije i na njoj temeljiti industrijski razvoj.
Ako taj plan uspije, elektrifikacija neće biti samo još jedna etapa zelene tranzicije. Mogla bi postati jedan od najvećih gospodarskih projekata Europe u ovom desetljeću.
